Marketing
Jutro u vrtu
Jutarnje svjetlo tek je naslutno u zapadnom dijelu vrta, Sunce još nije usklizilo po nastambi na drugoj strani.
Lavanda stvara mirisni most preko kamene stazice, udružujući se s ružmarinom, grmom dočekivačem i ispratiteljem pored glavnog ulaza u dvor.
Stopala su još pospana, ali osmijeh ne silazi s lica promatrajući ostvareni san. Ne noćašnji, ne nedavni već onaj ispleten sa zamišljajima drukčije stvarnosti dok sam prije nekoliko godina na devetom katu betonskog inata izbacivala namještaj da bi unutar armiranih zidova stali raznoliki zeleni podsjetnici na prizemljenost, utisnuti u lonce, poput djevojaka s mondenim korzetom. Nema korzeta ovdje.
Zelenje diše u obilju pod i nad zemljom. Metvica pleše do kadulje koja se širi do vlasca, a jagode… Jagode se smjestile ispod loze, s pogledom na stabla jabuke i marelice, na grmlje ribizla i ogrozda koji su se isto već iz cvijeta transformirali u plodove, još mlade i zelene… Kruška starosjedilac na drugoj je strani vrta, poput kraljice majke u zasebnim dvorima, prva dočeka Sunce gornjim granama i zašumi ostalima: „Stiglo je, vjerujete! Uskoro će i vas ugrijati!“
U toj vjeri klizim dalje vrtom, mirise pojačavam dodirom, ružmarin razbuđuje i papuče boje lavande koje me vuku prema dolje, bliže korijenima loze, ka prvoj sazreloj jagodi u vrtu. Kako su mišića lica rastezljivi… Kako je lako doći u stanje potpune radosti, kad se od jednog osmijeha cijelo tijelo samo ispravi, protegne, razbudi u svjesnosti.
Pri povratku u kuću dotakne me vitica dajući do znanja da je na redu novo uređivanje lozine kose. Još jedan poznati miris upliće se u jutarnju stvarnost. Kava je spremna. Papuče boje lavande odvlače me kuću. Još je hladno za bosonoga iskustva u vrtu pa poslušno pratim miris kave i pozdravljam lisnata, cvjetna i plodopuna stvorenja.
Još jedan pogled na jagodu…
Mmmm... Vidimo se uskoro!
Post je objavljen 04.05.2011. u 11:39 sati.