u drugom braku, prica je skoro pa ista sa razlicitim nijansama..
ja sam nekako nezadovljna, bez volje i zelje da druzenjem, bez volje za icim, sto ideja sto planova a manjak motivacije..
u svemu.. asocijalna totalno.. cak pomalo autisticna.
pitam se ima li smisla ista ?
da li da se zivciram oko porasta cijene benzina?
da li da se ziviciram sto imam placu daleko ispod prosjeka, sto moram radit dva posla da bi uspijesno mogla biti svaki mjesec 100 kn do crvenog minusa?
da li da se ziviciram sto nemam vremena i novaca za sve moje zelje ili barem dio njih ?
da li da se ziviciram sto on loce pivu dok mene jebe da kaj sam kupila recimo cokoladu ?
da li da se ziviciram kad dodjem s posla a odjednom dolazi "frend s problemima " i 4l pive?
da li da se ziviciram kada mi je pun kurac svega i kad bi sve sterala u pm?
da li da se ziviciram sto postojim.
uzasno je tesko shvatit ovu promjenu, osoba koja je vesela otvorena za sve opcije u zivotu spremna probat sve --- sada mi se neda nista i nemam veselja u nicemu.
i onda sada shvatim da je fakat najbolji dio zivota kad si dijete i kada sve ove stvari koje sam nabrojala su toliko male i toliko nebitne i tako brzo prodju..
sada sve te iste sitne stvari su toliko velike da mislim da ce mi mozak explodirat iste sekunde .
wtf!?
neda mi se.. iskreno neda mi se, nemam snage, nek ide sve kak ide , jebe mi se vise za sve kak ce biti i sto ce biti
nemam snage za borbu .. inertna..
zivot je apolutno govno koje se konstantno razmazuje po svuda samo je pitanje na koji dio ces naletit..
Post je objavljen 03.05.2011. u 18:04 sati.