Marketing
Hercegovina
Odmah nad Livnom me "natjeraju" preuzeti mjesto u koloni koje me slijedi po službenoj dužnosti; valja mi voditi. Nisam baš oduševljen; kako nisam znao da ću biti na čelu kolone, tako se nisam ni pripremio. Kad idem sam ili znam da ću voditi uvijek razmislim unaprijed; proučim smjerove, skretanja, isplaniram put - ovako sam "bačen u vatru" pa nek se snalazim! 
Klek mi objašnjava da mi nitko neće zamjeriti ako povedem u krivom smjeru, ali - zamjeriti ću si sam; moju su zahtjevi (prema samome sebi) malo stroži.
Već na prvom visokom prijevoju kod Šuice, uz cestu - ali i na samoj cesti! - nailazimo na snijeg, led, soliku, šta li je; lijepo se bijeli i plaši nas. Kiša već pristojno pada i zapravo ne prestaje cijelom vožnjom kroz Bosnu; samo se izmjenjuje lagana kišica, ozbiljna kiša i pošteni pljuskovi. Šleperi nas fino "peru" u mimoilaženju, pa zastajem u samom Kupresu da bih navukao nadrukavice - ekipa koristi priliku i uzimaju pauzu na benzinskoj. Nitko ne pokazuje preveliki entuzijazam za nastavak, ali inspiracija nas čeka odmah na izlasku iz tunela nad Kupresom; do sada je cesta vodila golom visoravni (kojih 1.700 m/nm, ako se ne varam) i nije pružala oku mnogo zanimljivosti; tek kameniti travnjaci. Pretpostavljam da sad zapravo ostavljamo Hercegovinu i ulazimo u Bosnu; cesta se postojano spušta i krivuda šumovitim gudurama između planina, uz potok što zapjenjeno pada preko stijenja. Unatoč kiši, ovaj put je pravi slatkiš; cesta je pod vodom ali je inače čista, tako da se može lijepo voziti malim brzinama, do kojih 8 banki. No, nije da baš svi vjeruju mojoj procjeni; dio ekipe vozi k'o po jajima i povremeno spušta brzinu i na 30 na sat! Obećajem si da ću se vratit na ovu cestu po lijepom vremenu; mora da je pravi gušt krivudati ovuda dok asfalt drži gumu...
Post je objavljen 29.04.2011. u 15:10 sati.