Marketing
Stanio i Olio u Livnu
Od sunčanog Splita odlazimo magistralom za Dicmo pa se pred Sinjem odvajamo udesno za "jedini hrvatski grad koji ima tri lj u imenu" (sorry; meni je još uvijek to odlična fora!), i mokrom se, izbrazdanom cestom postojano uspinjemo do graničnog prijelaza u Kamenskom. Brzina je malo niža - ali tako to ide kad se vozi u konvoju; valja nam se pridržavati trenutnih mogućnosti najsporijih. Svatko od nas je ponekad umoran, iscrpljen, na lošim gumama, ne vjeruje cesti... a nije baš ni da su nam vremenski uvjeti naklonjeni; kod Buškog jezera pred Livnom nas malo "izrešeta" i sasvim pristojna tuča (grad). Inače, Buško jezero (ili Buško blato, kako ga još zovu) je najveće umjetno jezero u Europi...
Radimo prvu pauzu, pada klopa i kavice u obaveznom bircu na gradskom trgu, pa se malo ozbiljnije opremamo za nastavak vožnje. Tu, na kojih 725 metara nad morem je već osjetno svježije nego na obali, a oblaci nad Kupresom nam obećavaju kišu, tako da svi navlačimo kišnjake.
Sa Zlajom poziram pred Tomislavovim spomenikom; kao Stanio i Olio smo! (ili Laurel & Hardy, kako je već tko naučio) Osim toga, drago mi je vidjeti da nemam samo ja bolestan ukus za boju kišnog odijela! 
Post je objavljen 29.04.2011. u 12:49 sati.