TREĆA VAZMENA NEDJELJA
ČITANJE DJELA APOSTOLSKIH Dj 2, 42-47
A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori:
"Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi
poslušajte: "Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka
kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što
znate, po njemu učini među vama - njega, predana po odlučenu naumu i promislu
Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši
ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže:
Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje
srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. Riječ Gospodnja.
Psalam: 16 (15) 1—2a i 5. 7-8. 9-10.11
Pokaži nam, Gospodine, stazu života!
***
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: “Ti si moj gospodar!”
Gospodin mi je baština i čaša:
Ti u ruci držiš sudbinu moju.
***
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.
***
Stog` mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit` dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
***
Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
***
ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOGA PETRA APOSTOLA 1Pt 1, 17-21
Predragi! Ako dakle Ocem nazivate Onoga koji nepristrano svakoga po djelu sudi,
vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog
načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. Riječ Gospodnja.
ALELUJA: usp. Lk 24, 32
Gospodine Isuse , otkrij nam Pisma;
ražari nam srce dok nam govoriš!
† ČITANJE SVETOG EVANdELJA PO LUKI Lk 24, 13-35
Onog istog dana prvog u tjednu- dvojica su Isusovih učenika putovala u selo koje se
zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o
svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa,odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te une u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I une da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Riječ Gospodnja
Gori li u našim srcima?
Poput dvojice Isusovih učenika i mi danas hodamo, svako prema svome, “Emausu” . Naš individualni životni put prema Emausu popločen je mnogim sumnjama i preprekama, ali i nadom da ćemo jednog dana susresti Gospodina. “Prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima”, piše sveti Luka. Učenicima je Isus uskratio da ga prepoznaju prilikom prvog susreta, vjerojatno zato što su njihova srca još bila “hladna” i potištena jer su očekivali da će od glavara svećeničkih razapeti veliki prorok “silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom” osloboditi Izrael od rimskog sužanjstva. Sumnjali su, dakle, u Njegovo uskrsnuće.
Naša je “prednost” što živimo u vremenu u kojem je Sveto pismo svakom kršćaninu poznato i taj vremenski odmak daje nam priliku dublje “zaroniti” u događaje iz Evanđelja. Nama ne treba tumačiti starozavjetna Pisma kako bismo shvatili zašto Isus tako pristupa dvojici učenika. Ali, postavlja se pitanje, što bismo mi učinili na njihovom mjestu? Vjerojatno isto. Pozorno slušali mudre poruke iz ustiju “stranca” čije riječi polako, ali neizbježno, raspiruju vatru u našim srcima.
Velikoj većini nas je, doduše, za razliku od dvojice učenika, uskraćeno vidjeti Isusa, no sveta Euharistija svaki nam dan daje priliku ne samo osjetiti Njegovu blizinu, već i blagovati Tijelo koje je, radi naših grijeha, pribijeno na križ. Prepoznajemo li tu žrtvu i jesmo li svjesni što Pričest predstavlja? Upravo sveta Misa označuje sjedinjenje s Uskrslim, put kojim moramo ići kako bismo jednog dana uživali u vječnoj slavi s Gospodinom.
Ipak, kao što je dvojici učenika bilo uskraćeno prepoznati učitelja, i nama je ponekad, zbog brzine i dinamike života, uskraćeno prepoznati “stranca” kojeg susrećemo na putu u vječni život. Stranac na ulici, stranac u prolazu, stranac na bolesničkoj postelji, stranac na samrti…. svi su oni potrebiti naše pažnje. Ako ne gledamo, poput Majke Terezije, u svako ljudsko biće, u sve te strance koji svakodnevno susrećemo u našim životima, i ne vidimo u njihovim očima tugu i žalost, sreću i veselje, samoga Isusa, onda smo “mrtvi”, hladna srca. Jer prepoznati Njega ne samo u njima, nego i među prijateljima, u obitelji, vidjeti što je potrebno da mi budemo ti koji će zapaliti srca i vratiti nekome vjeru i nadu da će već sutra biti bolje – to je naše poslanje i zadaća svakog kršćanina. Jedna mala iskra, koju smo primili sakramentom Potvrde, plamićak Duha Svetoga, može i mora zapaliti vatru u našim srcima kako bi onda i mi, poput samog Isusa, mogli činiti djela kao i On sam, pa čak i veća (!) kako nam je obećao po sili poslanog nam Branitelja. Otvorimo, stoga, oči, svakodnevno bdijmo nadajući se i vjerujući kako i jedna naša mala gesta ili riječ, nadahnuta Duhom Svetim, nekome može otvoriti oči. I samo zato da bi mogli vidjeti i vjerovati u Uskrslog Isusa.
Hrvoje Lovre S.
Post je objavljen 03.05.2011. u 11:53 sati.