[/IMG]
Evo dragi prijatelji da se javim nakon malo podužeg vrimena. Neću Vam objašnjavati posebno zašto se nisam javljao nego jednostavno reći da nisam imao nikakve inspiracije.
Poslije niz tekstova i nažalost pogodaka oko presude generalima to jest Hrvatskoj te stvaranja niza takozvanih "desnih" koalicija u režiji HDZ-a.
Danas bi se uhvatio teme o pravaštvu.
Gledajte, vrlo često uđem u raspravu s članovima moje stranke o tom tko je istinski pravaš a tko nije. Način na koji volite Hrvatsku određuje jeste li pravaš ili običan desničar kakvih je u državi 30%.
Koja je razlika između te dvije kategorije?
U većem dijelu to se može otkriti po načinu razmišljanja pa tako ukoliko osjetite da sugovornik više mrzi drugog i drugačijeg nego što ističe ljubav prema svojoj domovini tada se može zaključiti da od njega pravaša nema niti će ga ikad biti.
On može biti član pravaške stranke i sebe nazivati pravašem ali čim s asfalta siđe na makadam to jest čim dođe u priliku sigurno izdaje pravašku ideju i prodaje se onome od koga ima više koristi.
Dugogodišnjim djelovanjem u HSP-u svoj način življenja sam prilagodio pravaškim postulatima te toliko osjećam pravaštvo da vrlo brzo osjetim nepravaša u pravaškim redovima.
U svemu tome mi pomaže postojanje HDZ-a i priljepaka. Zašto?
Kad sugovornik nakon nekoliko minuta "opali po SDP-u i Zokiju Milanoviću" tada mi je jasno da je glasao za ove što trenutno vode Hrvatsku!
Kad kolega iz stranke mimoilazi u razgovoru HDZ to jest pokušava prebaciti priću na SDP koji uopće nije na vlasti tada je jasno da potajno voli HDZ ili kada nakon presude generalima posebno napadne Stevana Mesića Runtu a sporadično spomene HDZ i razne Tuđmane,Pašaliće tada sebe abolira što je glasao za one koji su ga izdali.
Očito je naša nacionalna mana što ne znamo priznati pogreške nego su nam za sve drugi krivi. Krivi su nam Englezi,srbi i ostali a ako želimo istinu tada se pogledajmo u ogledalo.
Nadamo se da će biti bolje!
Post je objavljen 03.05.2011. u 10:53 sati.