Svoj drugi kanonski pohod, baš kao i treći (vidi par postova niže) biskup Dobretić otpočeo je iz skopaljske župe i to upravo na današnji dan, 3. svibnja 1776. godine. U skopaljskoj župi zadržao se je do 8. svibnja. U to vrijeme skopaljski župnik bio je fra Petar Skalj, koji je zbog osmanlijskih zlostavljanja u kolovozu iste godine morao pobjeći u Slavoniju.
Biskup je 3. svibnja slavio svetu misu na groblju na Paloču, gdje je krizmao 35 osoba. Slijedećeg dana ispitivao je tri u krivovjerju zastranile osobe, a 5. svibnja uputio se u Vilić Polje, gdje se potajno skupio katolički puk. Tamo je krizmao 88 osoba.
Nakon toga zaputio se u Voljice gdje se nalazila župna kuća u kojoj je prenoćio. Narednog dana služio je svetu misu u Voljicu, gdje je krizmao 17 osoba i gdje je odriješio nekog Iliju Ivankovića, koji je bio prešao na pravoslavlje. 7. svibnja krizmao je još 3 osobe, ispitivao svećenike, pregledao crkvene knjige i druge župne stvari. Istoga je dana rješavao slučaj nekog Mihaela Marinovića i Marije Miačević.
Dobretić bilježi i da je krajem ljeta 1776. godine počeo progon skopaljskih katolika i njihova župnika, koje su kajmekam Džafer-paša Čengić i Mustaj-paša Skopljak potvorili za pokrštavanje kćerke nekog skopaljskog spahije, koja je bila pobjegla s nekim Dalmatincem. Ovom prilikom bila su obješena četiri muškarca i jedna žena, a uskopaljski katolici morali su platiti i kaznu od 800 groša.
Uz Osmanlije, katolike i njihove pastire tada je progonila i Srpska crkva. Biskup Dobretić zapisao je da su predstavnici Srpske crkve u progonima katolika "nadmašili i samog đavla"... (Škegro)