Vrijeme luta sjenovitim stazama, ptice tako tiho pjevaju, jutarnje rose su rijetke, između lišća nema svjetla, nema sjene, nema ničega, samo kiše romore kao tuđe usne što zlo govore.
Već pet dana u susret mi dolazi netko, bez tijela.. netko... odvodi me lukavstvom, odvodi me - meni?
Vidjela sam sjenu bisera iz školjke sa dna mora, temelji su na dnu, a u šumoru kiše prepoznajem svoj ritam srca, onaj ritam što me uvijek odvodi k tebi.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica