TIBETANSKI SVEĆENICI NA PREGLEDU BBC PREDSTAVIO ZNANSTVENIKA NAŠIH KORIJENA IZ NEW YORKA ZORANA JOSIPOVIĆA I NJEGOV PROJEKT RAZOTKRIVANJA TAJNE VOĐENJA HARMONIČNOG ŽIVOTA
»Zaviruje« u mozgove budista dok meditiraju
Profesor na sveučilištu New York University, tvrdi da proučava mozgove budističkih svećenika dok meditiraju u nastojanju da shvati kako se njihovi mozgovi reorganiziraju. Istraživanje intrinzične mreže moglo bi pomoći u borbi protiv Alzheimerove bolesti, autizma i depresije
Slavka ANIČIĆ
U laboratoriju u kojem se ne čuje buka s njujorških ulica jedan vrijedni neuroznanstvenik proučava tibetanske budističke svećenike, smještajući ih u ogromni aparat za skeniranje mozga kako bi bolje shvatio drevnu praksu meditacije. Možda bi ovo neobično istraživanje moglo ne samo razotkriti tajne vođenja harmoničnog života već i pomoći u borbi protiv najmisterioznijih bolesti današnjeg svijeta. Zoran Josipović, znanstvenik i istraživač te profesor na sveučilištu New York University, tvrdi da proučava mozgove budističkih svećenika dok meditiraju u nastojanju da shvati kako se njihovi mozgovi reorganiziraju tijekom te vježbe. Od 2008. godine, ovaj istraživač promatra mozgove i tijela istaknutih budističkih svećenika pomoću pet tona teške naprave za funkcionalnu magnetsku rezonancu (fMRI).
Cirkulacija krvi
Ovaj skener prati cirkulaciju krvi u glavama svećenika dok meditiraju ležeći unutar naprave, kroz koju se razliježe lagani muzički ritam. Dr. Josipović, koji se također bavi budističkom meditacijom, nada se da će otkriti kako neki ljudi koji prakticiraju meditaciju postižu stanje »jedinstva sa svijetom«, odnosno svijest o povezanosti osobe sa svijetom oko sebe.
Istraživanje je posebno usmjereno na tzv. default mrežu u mozgu, koja kontrolira misli o samome sebi.
»Uporna meditacija razvija vještinu pažnje«, napominje dr. Josipović, nadodajući da upravo ta vještina pomaže u postizanju mirnijeg i sretnijeg načina života. »Istraživanje meditacije, posebno u zadnjih 10 godina pokazalo se vrlo obećavajućim jer ukazuje na sposobnost mozga da se mijenja i optimizira na način koji prije nismo smatrali mogućim«, objašnjava dr. Josipović za BBC. Kada se osoba opušta i ulazi u stanje »jedinstva sa svijetom«, živčane mreže kod iskusnih praktikanata meditacije mijenjaju se dok smanjuju psihološki zid koji ih dijeli od okoline, napominje istraživ
Rita Hayworth i Charles Bronson patili od Alzheimera
Još je davne 1906. godine bavarski psihijatar dr. Alois Alzheimer otkrio ovu opaku bolest, dijagnosticirajući je 51-godišnjoj ženi, koja je umrla pet godina kasnije. Kasnije se pokazalo da Alzheimerova bolest pogađa dva puta češće žene nego muškarce. Očekuje se da će 2050. godine više od 100 milijuna ljudi bolovati od te teške i devastirajuće neurodegenerativne bolesti. Prva slavna osoba koja je oboljela od ove bolesti bila je glumica Rita Hayworth, koja je umrla u 69. godini. Ista je sudbina zadesila i bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana, glumce Charlota Hestona i Charlesa Bronsona, pjevača Perryja Coma, te našu slavnu glumicu Zdravku Krstulović koja je oboljela 1999. a preminula 2003.
Najsretniji čovjek na svijetu
Matthieu Ricard je »najsretniji čovjek na svijetu«, barem su ga tako definirali američki znanstvenici koji su pred nekoliko godina snimali njegov mozak. Riječ je o francuskom akademiku koji je postao budistički svećenik i danas živi u jednom samostanu u Nepalu. Nakon 40.000 sati provedenih u stanju meditacije, njegov je mozak postao natprosječno sposoban za razvijanje pozitivnih emocija. Ricard je naime na znanstvenom testiranju pokazao najbolje rezultate među stotinama volontera. Sreća je dakle rezultat vježbe.
Nova saznanja o autizmu i Alzheimerovoj bolesti
Dr. Zoran Josipović je skenirao mozgove više od 20 iskusnih meditanata, svećenika i svećenica koji su prethodno učili tibetansko-budistički stil meditacije, kako bi bolje shvatio funkcioniranje ove misteriozne mreže u mozgu. Znanstvenik tvrdi da će njegovo istraživanje, čiji će rezultati uskoro biti objavljeni, i dalje biti usredotočeno na objašnjavanje neuroloških implikacija osjećaja »jedinstva sa svijetom« i smirenosti – iako će nova saznanja o autizmu i Alzheimerovoj bolesti zasigurno biti dobrodošla.
ač. Upravo ta reorganizacija u mozgu može dovesti do onoga što neki meditanti nazivaju dubokom harmonijom između njih i njihove okoline.
Josipovićevo istraživanje je dio šireg nastojanja da se bolje shvati ono što znanstvenici nazivaju »default mrežom« u mozgu. Prema njegovim riječima, mozak je izgleda organiziran u dvije mreže: postoji ekstrinzična mreža i intrinzična mreža ili tzv. default mreža. Ekstrinzični dio mozga postaje aktivan kada su pojedinci usredotočeni na vanjske zadatke, kao što je primjerice prakticiranje sportskih aktivnosti ili lijevanje kave u šalicu. Intrinzična mreža se pak aktivira kada ljudi razmišljaju o pitanjima koja se odnose na njih same i njihove emocije.
Dvije mreže
No te su dvije mreže rijetko potpuno aktivne istovremeno. Kao kod poluge ili klackalice: kada se jedna strana diže druga se spušta. Takav neuronski sustav omogućava pojedincima da se lakše koncentriraju na jedan zadatak u bilo koje vrijeme, bez da budu ometeni npr. sanjarenjem. »U osnovi nastojimo pratiti promjene u mrežama u mozgu dok osoba izmjenjuje ta dva načina pažnje«, objašnjava dr. Josipović koji je otkrio da neki budistički svećenici i drugi iskusni meditanti imaju sposobnost da istovremeno održe obje neuronske mreže aktivnima tijekom meditacije - što znači da su pronašli način da podignu obje strane klackalice istovremeno. Dr. Josipović vjeruje da ova sposobnost aktiviranja interne i eksterne mreže u mozgu može navesti svećenike da dožive harmonični osjećaj jedinstva sa svijetom koji ih okružuje.
Samospoznaja
Znanstvenici su prethodno vjerovali da je default mreža u mozgu koja se bavi razmišljanjima o sebi aktivna samo kada osoba nema nikakvog posla na koji bi usmjerila pažnju. No istraživači su otkrili tijekom proteklog desetljeća da je ovaj dio mozga vrlo aktivan kada osoba razmišlja o jastvu. Intrinzična mreža je otkrivena 2001. godine kada je dr. Marcus Raichle, neurolog na medicinskom fakultetu sveučilišta Washington University u Missouriju, u SAD-u, počeo snimati mozgove pojedinaca kojima nisu zadani nikakvi zadaci. Ti su ljudi ubrzo osjetili dosadu te je dr. Raichle primijetio izuzetnu aktivnost u drugoj mreži, mreži koju prije nitko nije primjećivao. No znanstveniku nije bilo jasno zašto je došlo do takve aktivnosti. Drugi su znanstvenici odmah sugerirali da su ljudi koje je dr. Raichle promatrao u tim trenucima razmišljali o sebi. Uskoro su drugi neuroznanstvenici, koji su provodili istraživanje prikazujući filmove kako bi stimulirali mozak, otkrili da uvijek kada se pojavljuje dosadni trenutak u filmu, intrinzična mreža počinje »bljeskati« – signalizirajući da su promatrane osobe počele razmišljati o sebi iz puke dosade. No dr. Raichle tvrdi da je intrinzična mreža važna ne samo za razmišljanje o tome što je pojedinac imao jučer za večeru. »Istraživači su proučavali tu ideju – kako mi znamo da smo to što jesmo. Intrinzična mreža govori nam nešto o tome«, tvrdi dr. Raichle te nadodaje da proučavanje ove mreže u mozgu može pomoći u otkrivanju tajni nekih zdravstvenih poremećaja, kao što su depresija, autizam pa čak i Alzheimerova bolest. »Ako promotrite Alzheimerovu bolest, vidjet ćete da napada upravo intrinzičnu mrežu u mozgu«, objašnjava dr. Raichle te objašnjava da bi proučavanje te intrinzične mreže kakvo provodi dr. Josipović, moglo pomoći u otkrivanju uzroka.
Istog je mišljenja Cindy Lustig, profesorica psihologije i neuroznanosti na sveučilištu University of Michigan. »Riječ je o velikoj i slabo proučavanoj mreži u mozgu koja je izgleda uvelike uključena u neurološke poremećaje, uključujući autizam i Alzheimerovu bolest. Stoga je važno shvatiti kakva je interakcija te mreže s ekstrinzičnom mrežom orijentiranom na zadatke. To je na neki način drugi dio slagalice koji je predugo bio zanemaren«, tvrdi Lustig.
Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/
Post je objavljen 02.05.2011. u 08:16 sati.