Praznik rada ili 01. Maj je nepovratno izgubio svaki smisao u mojim očima onog trenutka kad je na prigodnim masovnim okupljanjima broj umirovljenika za 2 puta premašio broj radnika. To dovoljno govori o stanju u državi, na tržištu rada i svim drugim stvarima o kojima je najbolje ne razmišljati ako volite svoj želudac. Današnji je praznik bio i prigodno zaliven kišom, barem u ravnici, što je osobito povoljno djelovalo na moju pospanost i neraspoloženost. Između spavanja sam slušala vazdan neke sumorno-umorne glazbe i tražila po netu ljude kojih tamo nije bilo.
Bezveze. I sa vezom bi i dalje bilo bezveze. Idemo u ponedjeljak.
Post je objavljen 01.05.2011. u 22:41 sati.