Javlja mi prijateljica iz Zagreba da su povodon Papinog dolaska u metropolu po portunima osvanile policijske preporuke u kojiman piše
"Moli se stanovnistvo da uklanja osobe s balkona za vrijeme prolaza štićene osobe..."
Pa se sad ona, nezaposlena, a poduzetna kakva je, pita ima li tu za nju kakve šanse za zaradu. Govori da bi ona rado uklanjala osobe sa balkona po Zagrebu kad bude prolazila dotična štićena osoba, i da neb' uzimala više od dvista kuna po jednom ukanjanju. Jedino još nije uspila saznat jel' te osobe triba sa balkona uklanjat sačmaricon ili je dovojno da ih samo gurne pa da se strmeknu. Ostavila san je da se sama misli jerbo lako je njoj u Zagrebu zajebavat se, mi u Splitu bi uskoro bi mogli bit svi uklonjeni, bili na balkonima ili ne.
Morala nan je doć ekipa europckih predstavnika da bi ovi šokirati otkrili smrtonosno zagađenje azbeston u Vranjicu, kojo se širi po cilon industrijskon bazenu, a i malo dalje, to oće reć po Splitu. Nije ni čudo da je ovdi sve maklo zdravon pameću. Jedino trovanje azbeston more objasnit trenutno stanje u ovomen gradu, od izbora gradonačelnika pa do prijedloga počasnih imenovanja ulica i trgova po zaslužnin pojedincima.
Tuđman će izgleda dobit spomenikić na rivi, a na Marjan ćedu metnit veliki križ, šta ja osobno smatran sasvim prigodnin potezima. Triba postavit nove simbole po gradu, u skladu sa aktualnin društvenin zbivanjiman. Riva je ionako odavno potonila, pa spomenici nećedu ništa pokvarit, a križ na vrj Marjana bi nas podsjeća da Splitu više ni Bog ne more pomoć. Ja bi čak predložila da se iščupaju one demode palme i umisto njih postavi po jedan spomenik svakomen ko je da neizmjerni doprinos tome da Split ode ukurac zajedno sa ostatkon države.
Osim toga, ovi novi spomenici rješavaju i problem okolo postavjanja bista i svih ostalih obilježja judima ka šta je naprimjer bija Miljenko Smoje. Više niko neće insistirat da se i njemu i sličnima njemu postavu spomenici, jer odsad, pa nadaje, neimat svoj trg ili spomenik u Splitu, bit će najsigurniji znak da je čovik nešto vridija.
Na Peristil je postavjen prizor "Posljednje večere" od kojoga san skoro dobila infarkt kad san niki dan izašla iz Podruma i ugledala ogromne figure u plaštovima kako obiduju usrid carskoga trga. Prvi momenat san mislila da je to otvorena neka "drive-in" pučka kužina, i pripala se da će priko Peristila odsad bit dopušten promet osobnin voziliman, a onda san se sitila da je to ka nešto umjetničko. Toliko me se dojmila ta umjetnost da san oteturala pristravljeno u nepoznaton pravcu i otada od straja ne salazin iz svog kvarta, po onoj dobroj, staroj narodnoj:"Fali Peristil, drž' se Sućidra".
Post je objavljen 01.05.2011. u 09:17 sati.