PROF. DR. MARIJAN JOŠT:
ZAHVALJUJUĆI GLOBALIZACIJI I NOVOM SVJETSKOM
PORETKU NESTAJU ZNANJA MALIH NARODA !
Kada je prije tri mjeseca u Hrvatskoj u opticaju bio meil koji je pozivao na potpisivanje peticije, a trebalo je – stajalo je u meilu – 35 milijuna potpisa , PROTIV Codex Alimentariusa – dr. MARIJAN JOŠT , profesor genetičar i oplemenjivač sjemena s Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima, koji je već nekoliko godina u mirovini, napisao je na meil poduži tekst o razlozima, smislu i svrsi CODEX ALIMENTARIUS-a, napisao je u kakvoj je vezi Alimentarius s kemijskom, farmaceutskom, biotehničkom, medicinskom i poljoprivrednom industrijom, potvrdio je da Codex prihvaća GMO hranu, osvrnuo se na razmišljanje nekih znanstvenika o potrebnom broju ljudi koji žive na zemlji, iznio imena nekih kompanija koje kontroliraju svjetsko tržište sjemena, agokemikalija i svjetsko tržište lijekoviuma , itd.
Koristim priliku da taj tekst dr. Jošta ponudim na čitanje sa svrhom boljeg razumijevanja problema koje sa sobom nosi stupanje na snagu Direktive 2004/24/EC sa 30. travnjem 2011. Tom će direktivom u zemljama EU biti onemogućena prodaja lijekova tradicionalne medicine baziranih na ljekovitom bilju. (pogledati blog na datum 29.4. 2011.)
Dr. Jošta osobno poznajem više godina, što je samo drugi način da kažem da se dr. Joštu može vjerovati, bez obzira koliko ovaj tekst može, širokoj populaciji koja se ne bavi znanošću, zvučati nevjerojatno, gotovo apstraktno.
DR.MARIJAN JOŠT OVAKO ZAPOČINJE SVOJ TEKST:
Kada sam o ovoj poruci (misli se na poruku prikupljanja potpisa op.a.) razgovarao s poznanicima, sa zaprepaštenjem sam utvrdio da nemaju baš nikakve spoznaje o ovom zakonu. Kako velika većina od vas koji čitate ovaj tekst također nema osnovne informacije o Codex Alimentariusu odlučio sam početi ovako:
Hrvatski zavod za norme na svojoj web stranici http://www.hzn.hr/codex.html
iznosi slijedeće:
"Codex Alimentarius u doslovnom prijevodu s latinskog znači 'zakon o hrani', a obuhvaća niz općih i posebnih normi za sigurnost hrane (Codex Standards). Njegov cilj je zaštita zdravlja potrošača i osiguravanje poštenih postupaka u trgovini hranom. Hrana koja se stavlja na lokalno tržište ili izvoz mora biti sigurna i dobre kvalitete, ne smije prenositi organizme koji uzrokuju bolest životinja ili biljaka."
Codex uključuje opće standarde: označavanja hrane; higijene hrane; aditiva u hrani; zagađenja hrane; rezidue pesticida i veterinarskih kemikalija; procedura utvrđivanja sigurnosti hrane koja sadrži GMO; higijena hrane i metode uzorkovanja.
DRUGA STRANA MEDALJE
No oni sa nešto većim životnim iskustvom dobro znadu da stvari i nisu uvijek onakve kakvim se pokušavaju prikazati. No Codex Alimentariusa ima i drugu stranu medalje. Codex Alimentrius nije zdravstvena komisija, nego komisija za trgovinu. Prioritet Codexa jest ostvarenje interesa multinacionalnih korporacija za proizvodnju hrane i lijekova, a ne dobrobit i zdravlje potrošača. Umjesto da štiti interese potrošača, Codex Alimentarius zastupa interese ogromnih korporacija, poput Monsanta, Bayera, Syngente i dr.
Codex Alimentarius je u stvari politički ekvivalent priručnika iz toksikologije, jer potvrđuje i promovira promet i konzumaciju hrane tretirane pesticidima i hormonima, hrane koja sadrži GMO, ozračene hrane, te posredno sintetskih lijekova, na štetu onih prirodnih.
Ideja o zakonski reguliranoj sigurnosti hrane začeta je još 1893. za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, ali nije ostvarena. Ideja se počela ostvarivati tek kada je, nakon osmogodišnje robije, na slobodu pušten Fritz te Meer, prije i za vrijeme II svjetskog rata predsjednik njemačke korporacije I.G. Farben. Ova je korporacija nastala 1925. spajanjem nekoliko njemačkih farmaceutskih i kemijskih tvrtki, među ostalima BASF, Bayer, Hoechst, Agfa i dr. Tijekom II svjetskog rata ovaj je gigant, pored ostalog za njemačku vojsku proizvodio sintetsko gorivo i gumu, te bojne otrove, a zatvorenici Auschwitz-a poslužili su mu kao pokusni kunići za testiranje novih lijekova. Nakon završetka rata većina direktora IG Farben-a osuđena je kao ratni zločinci na kazne zatvorom od 1-8 godina, a korporacija I.G. Farben raspala se na tvrtke od kojih je nastala. (No zanimljivo je da proces dezintegracije do sada još nije završen, tako da korporacija I.G. Farben na papiru postoji i danas.)
S idejom: "Tko vlada hranom, vlada čitavim svijetom." bivšem političkom zatvoreniku i ratnom zločincu nije bilo teško zadobiti neke utjecajne predstavnike farmaceutske industrije i preko UN-a pokrenuti ideju o stvaranju zakonskih propisa koji će regulirati promet hranom. Povjerenstvo Codexa Alimentariusa osnovale su 1961. Međunarodna organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), te Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a u okrilju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Ujedinjenih naroda (UN). Stotinu sedamdeset dvije države su članice povjerenstva Codexa, iako nema obaveze da pojedina zemlja prihvati taj zakon, pa bila ona članica drugih međunarodnih organizacija. Značajno je objašnjenje: Iako Codex Alimentarius norme nisu obvezne, vrlo su važne jer se temelje na 'čistoj znanosti'. Tekst Codex Alimentariusa tiskan je na: arapskom, engleskom, francuskom i španjolskom jeziku.
Zanimljivo je da lijekovi ne podpadaju pod Codex, dok su nutrienti (vitamini, minerali) i ljekovito bilje razvrstani kao hrana koju Codex regulira svojim propisima.
ŠIROKA NEINFORMIRANST O CODEX ALIMENTARIUS-u !
Provodeći malu anketu, ostao sam zapanjen spoznajom koliko intelektualaca nije čulo, niti imalo ikakvu spoznaju o tom zakonu.
U demokratskim sustavima jedino se tako, donošenjem prijepornih zakona potiho i iznenada, može izbjeći burna reakcija naroda, reakcija koja zakonodavcu donosi niz dodatnih problema. Dakle, oni iza Codexa upravo su htjeli da ja i vi ne budemo informirani na vrijeme, kako ne bismo stigli pružiti otpor.
A zašto pružiti otpor? Zato što je ova golema birokratska mašinerija od 27 komiteta nadzirana i u službi 'pet velikih': farmaceutske, kemijske, biotehnološke i poljoprivredne industrije, te medicine, spremnih da ugroze naše zdravlje i živote. Zašto?
Problem populacijske eksplozije sve je naglašeniji. Jasno je da, ako se ljudska vrsta nastavi razmnažati ovim tempom, uskoro na zemlji neće biti dovoljno hrane. Stoga se pojavljuju različite ideje za rješenje ovoga problema, da spomenem samo jednu, onu za koju ne možete povjerovati da je nastala u glavi ljudskog bića: Američki znanstvenik, zoolog dr. Eric R. Pianka sa Sveučilišta u Teksasu, travnja 2006. u Akademiji znanosti održao je predavanje; njegova ideja je da se pomoću zrakom širenog ebola virusa zatre/usmrti 90% ljudske populacije. Po njemu ljudsku populaciju na kugli zemaljskoj treba svesti na 500 milijuna.
A ŠTO, OSIM BRIGE O POVEĆANJU VLASTITOG PROFITA, RADI FARMACEUTSKA INDUSTRIJA?
Danas većina ljudi u dobi nakon 50 godina dnevno uzima barem jedan od liječnika propisani lijek, a već deset godina poslije uzimaju u prosjeku šest lijekova dnevno. Jesu li ti lijekovi stvarno nužni za poboljšanje zdravstvenog stanja pacijenta, drugo je pitanje. Tu se može postaviti i pitanje etičke odgovornosti liječnika koji te lijekove propisuje.
Samo u SAD-u svake godine umire 106 tisuća ljudi od lijekova dobivenih po liječničkom receptu, a povrh toga još 150 tisuća ljudi umire od drugih liječničkih pogrešaka. U zadnjem desetljeću prošlog stoljeća 7.8 milijuna ljudi umrlo je zbog pogrešne dijagnoze i pogrešnog liječenja.
Statistika govori da je farmaceutska industrija bila djelotvornija u gašenju ljudskih života od američke vojske, prometnih nesreća, policije i terorista zajedno.
Širom svijeta, demencija je danas najbrže rastući zdravstveni poremećaj na koji npr. u SAD-u otpada trećina troškova za lijekove. Valja očekivati je da će svaki četvrti stanovnik svijeta u starosnoj dobi od 80 godina biti žrtva te bolesti. Ovaj ogromni problem, koji je stvoren uz pomoć farmaceutske industrije, posljedica je odbijanja moderne medicine da tijelo promatra kao cjelinu.
Farmaceutska industrija plete paukovu mrežu. Danas svaki odrasli amerikanac ima potvrdu o 33 obvezna cijepljenja. Bez te potvrde ne može upisati fakultet niti dobiti posao. Pa i u nas, u Hrvatskoj zakonom je propisano obvezno cijepljenje protiv hepatitisa-B, a o prošlogodišnjem skandalu sa cjepivom protiv svinjske gripe da i ne govorim. Možda će se u bližoj ili daljoj budućnosti početi provjeravati razlozi zašto su ta cijepljenja naši ministri zdravstva tako zdušno zastupali.
Zašto posvećujem ovaj tekst svojoj sto-godišnjoj majci?
Želio bih vam predstaviti ženu koja ne uzima niti jedan od liječnički propisanih sintetskih lijekova, liječi se ljekovitim biljem koje raste na našem području i još uvijek prakticira neke lakše fizičke vježbe. Pokretna je i vitalna, čita časopise, gleda televiziju i raspravlja o svim tekućim problemima našega društva. Sve to zahvaljujući ljekovitom bilju koje Codex Alimentarius želi zabraniti.
Da ispričam samo jednu anegdotu: ljeti, prije nekoliko godina, jedna je osa nehotice uletjela pod moje naočale i onako uplašena ubola me pod oko. Sutradan sam imao predavanje studentima i prva pomisao bila mi je kako ću izaći za katedru sa natečenim licem i zatvorenim okom. Pomogla mi je majka koja se zatekla u blizini. Po njenom savjetu mjesto uboda tretirano je svježim biljnim sokom zdrobljenog lista uskolisnog trputca (Plantago lanceolata) i melise (Melissa officinalis). Nevjerojatno, ali istinito: svaka bol od uboda nestala je za petnaestak sekundi, a idući dan nije bilo otekline, već samo mala crvena točkica na mjestu uboda. To je znanje koje danas nemaju liječnici.
Jedan istraživač amazonskih prašuma, upoznavši život plemena koja nikada nisu imala kontakt sa zapadnom civilizacijom i njihov način liječenja, napisao je: "Smrt šamana gubitak je kao kad izgori jedna biblioteka." To samo potvrđuje strašnu istinu, koju sam našao u Izvješću Dag Hammarskjöld Fundation (Uppsala) i Rural Advancement Fundation International (Winnipeg, 2001): "Mi smo prva generacija ljudskog roda koja će izgubiti više znanja nego što će ga stvoriti." Naša je civilizacija prepotentno uvjerena u svoja znanstvena dostignuća upitne vrijednosti, a zahvaljujući globalizaciji i 'novom svjetskom poretku' nestaju znanja malih naroda, znanja skupljana desecima tisuća godina.
Koliko je farmaceutika primamljivo područje govori činjenica da je i Hrvatska platila svoj ceh: prodan je istraživački Institut Plive, zajedno sa 150 zaposlenih doktora znanosti (koja je vrijednost njihovog školovanja?), za koji je tada predsjednik Mesić u prigodi otvaranja godinu dana ranije rekao, da je to najveće ulaganje u znanost Republike Hrvatske, a tako smo ga se lako riješili. Što još dodati?
Možda ovo: pisac John Braithwoite je 1984. napisao i tiskao knjigu: "Corporate Crime in the Pharmaceutical Industry". Da spriječi objavljivanje istine o farmaceutskoj industriji, ta je industrija otkupila i uništila cijelu nakladu tiskane knjige.
Codex Alimentarius nije obavezan, ali, ako na području hrane dođe do sudskog spora s drugom zemljom koja je prihvatila Codex, ta zemlja gotovo automatski dobiva spor. Mehanizam je razrađen i perfidan do najsitnijeg detalja.
Dakle nekoj državi preostaje da bude osuđena na teške financijske kazne, ili da dopusti uvoz hrane onečišćene pesticidima, hrane koja sadrži GMO i rezidue hormona, hrane koja je zračena itd.
Zamjerka javnosti jest da Codex Alimentarius propisuje pravila stvorena da služe interesu globalnog agro biznisa, podcjenjujući prava malog farmera i potrošača.
DONOŠENJE ODLUKA UTEMELJENO JE
NA ZNANSTVENIM DOKAZIMA
Povjerenstvo Codex Alimentariusa ne radi samostalne znanstvene procjene, već se oslanja na mišljenja stručnih znanstvenih tijela koja za pojedina pitanja sazivaju FAO i WHO. Ta stručna tijela su: Zajednički FAO/WHO stručni odbor za aditive u hrani (JECFA), ... za zaostatke pesticida (JMPR) i ... za procjenu mikrobiološkog rizika (JEMRA).
Godine 1996., vjerojatno temeljem takvih znanstvenih procjena, njemačka delegacija predlaže zabranu biljnih lijekova, vitamina i minerala. Brojni protesti javnosti odgodili su primjenu. Moguće je da pojedine zemlje reguliraju ove tvari kao lijekove, te ih tako izuzmu iz djelokruga Codexa. FAO i WHO tvrde da je nakana zaustaviti prekomjerno (štetno?) uzimanje tih dodataka prehrani.
Istovremeno neke od najopasnijih kemikalija (pesticida) koje je zabranilo 176 zemalja svijeta prihvaća Povjerenstvo Codexa. Među njima su: aldrin, klordan, dieldrin, endrin, heksaklorobenzen, mireks i pentaklorofenol. Sve redom uzročnici raka dojke, testisa, prostate, uzročnici bolesti živaca, jetre, žuči, krvi, imunosnog sustava itd. Jesu li to odluke utemeljene na čistoj znanosti?
Codex Alimentarius prihvaća hranu koja sadržava GMO, mlijeko dobiveno uz pomoć rekombinantnog goveđeg hormona rasta (rBGH), primjenu kojeg su zabranile sve zemlje svijeta, osim SAD-a, ozračenu hranu - sve to kao hranu koja se ne razlikuje od dosada uobičajene, prirodne hrane pa ne treba biti posebno označena. Dakle nema šanse da takvu hranu prepoznamo i izbjegnemo pri kupnji.
Ako neka zemlja zaustavi uvoz takve hrane, krši pravila WTO-a i automatski je osuđena na plaćanje kazne (što se EU već dogodilo s GMO hranom).
Jeli to scenario za kontrolu populacijskog prirasta na zemlji?
Tko će preživjeti? Samo bogati koji će si moći osigurati dobavu ekološki proizvedene, pesticidima neonečišćene hrane.
Hoćemo li glumiti ljudske ovce koje čuva vuk, ili ćemo se boriti za pravo na zdravlje, pravo na život?
Možemo li išta učiniti? Možemo i moramo. Jedan od načina borbe je informiranje građanstva i potpisivanje peticije.
No moram skrenuti pozornost, peticija koja je na internetskoj adresi http://www.grammasintl.com/html/products/campaigns.asp odnosi se samo na građane Velike Britanije i hrvatski potpis se ne računa kao glas. Dakle, po uzoru na ovu bilo bi potrebno pokrenuti sličnu peticiju u Hrvatskoj. Tko bi to trebao pokrenuti? Tu je široko polje rada nevladinih organizacija i toplo se nadam da će upravo mladi iz tih organizacija biti na čelu akcije.
Činjenice:
* Deset sjemenskih kompanija kontrolira 67% svjetskog tržišta sjemena pokrivenog patentom. (Monsanto 23%, DuPnt 15%, Syngenta 9%, Limagrain 9%, Land O'Lakes 4% itd.)
* Deset proizvođača agrokemikalija kontrolira 89% svjetskog tržišta. (Bayer 19%, Syngenta 19%, BASF 11%, Dow AgroSciences 10%, Monsanto 9% itd.)
* Deset farmaceutskih korporacija kontrolira 55% globalnog tržišta
lijekovima. (Pfizer, GlaxoSmithKline, Sanofi-Aventis, Roche, AstraZeneca itd). Četiri najveća proizvođača cjepiva kontroliraju 91.5% svjetskog tržišta. Istovremeno o zdravlju 70% svjetske populacije brinu se lokalni liječnici koristeći lokalne lijekove.
Izvor: Who Owns Nature. ETC group, 2008. / kraj teksta prof. dr. Marijana Jošta
Post je objavljen 01.05.2011. u 07:21 sati.