A ne ne ne, tako se nismo dogovarali, nenenene, nikako :)
*Patlidžane narezati na tanke ploške, elem uzduž tanko, spržit na malo ulja s češnjakom. Naribat sir, umiješat u njega majonezu i malo vrhnja, češnjak, sol i papar. Ubacit smjesu na vrh ploške patlidžana, smotat rolicu i voila! Da je barem svaki dan mamin rođendan :)
*Dok plačeš na ulici i auti prolaze blješteći farovima, jedino šta fali je neki narodnjak da trešti pa da sve ima dovoljno patosa. I da ti neki zgelirani ušljivac kaže nešto tipa: “Ma de, nemoj da plačeš, ajde, kupit ću ti bundu od nerca”. Umjesto toga dobiješ svog uobičajenog saputnika, što također nije tako strašno loše, ako već ništa, pa barem što se patosa tiče. A onda te boli glava i svaki razgovor nakon toga je ionako suvišan jer je sati nešto sitno i metar vremena je prošao od kad si pila pivo s malo rakije. A pamuk kreveta se unaprijedio od obične krpe u poslanje nebesa, dar čovječanstvu kao znamen i nadoknada svih patnji koje e proživjelo.
I zbilja ljudi, plakanje je za narodnjakuše i šupke, izbjegavajte pod svaku cijenu. Izdrkaš emociju i ostane ti ništa, sem tlaka u glavi i okusa rakije od hmelja. Ili nabija krivnju drugoj stranci ili je raznježiš da joj sve roza šiklja iz nosa, a gdje je dobitak?
Nema. I pardon, svijete (moj), nisam ja baš toliko široke ruke. A opet smijanje na silu je silovanje duše. Samo je pitanje koliko mi je potonje ostalo. I što je tu ostalo za voljeti.
*Na more bih… Kroz noć gledati morske zvijezde i srkat dim iz cigarete, na terasi. Stolica škripi po pločicama, i cvrčci ubijaju tišinu i miriše na čemprese i na jod. I smiješiti se u sebi na mjesečinu. Čovjek (ne)zna da je sretan kad se smiješi u sebi, za sebe samo. To je čak i bolje od sreće, to je zadovoljstvo. I to je more.
*Ono malo noći što vam je ostala da je laka.
SLuša se: http://www.youtube.com/watch?v=KkWs5xL7VC0&feature=related
Želi se: Stogodišnja samoća.
Osjeća se: da sam iscjedak.