Marketing
Muhe i pčele
U literaturi o pčelarstvu iz 19. stoljeća spominje se jedan eksperiment, koji je korišten u svrhu dokazivanja inteligencije među insektima. Moj izvor informacija je forumaš Pongaric, koji je o istom pisao 2008. godine na forumu MyCity.
Ulovimo pčelu, stavimo je u staklenu bocu, unesemo u kuću. Bocu postavimo tako da njeno dno bude okrenuto prema prozoru (svjetlosti). Pčela će do smrti tražiti izlaz samo u pravcu svjetlosti, a prema mračnijem putu – prema grliću boce neće se ni osvrnuti..
Ako isto to ponovimo s muhom, ona će izlaz kroz mračni prolaz grlića boce pronaći bez problema.
Pčela je u ovom eksperimentu stavljena u neprirodnu situaciju, za razliku od muhe koja je po prirodi navikla na tamu, mračne prolaze i nedostatak svjetlosti.
Zamislimo svijet kao veliku bocu…. a naše ideale kao svjetlost. Hoće li izumrijeti oni koji teže idealima i svjetlosti, a opstati oni koji su snalažljivi i kojima svjetlost nije nužna da bi opstali?
Ako pokušamo ljude iz svog okruženja, s naše političke scene i društva općenito razvrstati u skupine muha i pčela….. dolazimo do zaključka da smo s muhama poistovjetili mračne karaktere, kojima ništa nije sveto, ne biraju način da bi došli do svog cilja, ne vode ih ideali, okreću se kako vjetar puše i „mračni prolazi“ im nisu problem da bi se izvukli iz svake situacije. S pčelama smo poistovjetili ljude koji teže svjetlosti, čvrsto vjeruju u bolji svijet i osjetljivi su na način borbe za sanjani svijet i obično djeluju ko naivni zanesenjaci… baš poput pčela koje umiru na dnu boce. Oni su puno tiši…. smireni u svojoj dubokoj vjeri da je samo svjetlost pravi put….. i često ih nalazimo „mrtve“… „pregažene“ … jer naprosto nisu znali, mogli ili htjeli proći mračnim prolazom.
Mnogi ljudi su jamčili drugim ljudima i sada vraćaju tuđe dugove. Uz to što su financijski oštećeni dovedeni su u situaciju da ih se ušutkava kada glasno progovore o prijevari koja se dogodila. Uvjerava ih se da su bili naivni i sami su krivi što su se doveli u tu situaciju…. dok propisi uglavnom štite i pokrivaju one koji su prevarili. I svi se možemo složiti da je to formalno tako… ali ako se potrudimo razmisliti malo dublje…zar je moguće da se onaj koji je htio pomoći, onaj koji je jamčio ili posudio sada treba osjećati kao budala? Zar zato što je bio dobar? Pouka svima nama iz svih tih priča je da se okrenemo sami sebi, da ne pomažemo čak ni bližnjima… a kamoli malo šire. Tko je muha, a tko pčela u tim pričama? Pčele su oni koji su nesebično i bez previše razmišljanja davali… a muhe su oni koji su odabrali mračni put pa su se poslužili prijevarom ili su tek bili sebični u svojoj nepromišljenosti, da bi ostvarili neku korist na štetu onih koji su im pomagali.
Ako priču malo proširimo tada ćemo vidjeti narod pčela koji je slijepo vjerovao, podržavao, ratovao, trpio, nosio veliki dio tereta na svojih leđima, a sada se nalazi na dnu boce gledajući prema svjetlu… dok s druge strane imamo muhe koje su izigrale povjerenje pčela, koje su krale i uvele veliki nered…. služeći se svim mračnim izlazima, prolazima i pukotinama da bi uspjele u svojoj nemoralnoj nakani.
Mi nismo insekti. Samo smo predugi vremenski period oponašali insekte.
Nedavno je jedan čovjek (iz skupine pčela) objavio odličan tekst u jednom časopisu. Taj tekst znači borbu za bolji svijet, za opći interes, za red i poštena rješenja. Začin tom tekstu je odlučnost u svakom slovu, iskrenost i onaj osjećaj da svaka napisana riječ znači duboko uvjerenje. Drugi čovjek je komentirao kako je taj tekst ispod njegovog nivoa.
Zašto? Zato što je bio iskren, direktan i odlučan u obrani onoga što se mora braniti.
Tada je autor teksta rekao kako je lako čuvati nivo kad smo za nekim okruglim stolom, u nekim neopasnim situacijama… ali ako nam netko maljem ruši kuću… mi tada ne možemo razmišljati o nivou, nego moramo pronaći način da spriječimo rušenje krova nad glavom….pa čak i onda ako se moramo fizički suprotstaviti.
Imam osjećaj da smo kroz predugi vremenski period ljubomorno čuvali neki svoj nivo (stare navike)… a za to vrijeme su nam neki kauboji provalili u kuću, pokrali je, uneredili je, a sada su je odlučili i srušiti do kraja. Onaj… neki tamo ministar je u pravu… mi smo tek obični Indijanci….
Nivo koji čuvamo ionako više ne postoji. Atmosferu ovog društva čini zbroj svih naših karaktera, mentaliteta…. zbroj svih muha i pčela. Mi smo sada u situaciji borbe za goli opstanak. Na nama je odluka da li ćemo bespomoćno umrijeti na dnu zamišljene boce ili ćemo poletjeti ka suncu….
Blogeri, sretan vam Praznik rada!
Post je objavljen 30.04.2011. u 15:34 sati.