Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hajjnezir

Marketing

"LEPTIR JE POLETIO"

.„A n a l i z a p r o č i t a n o g“


*


„KRŠĆANSTVO PRUŽA DUBINSKO TUMAČENJE SVAKODNEVNOGA“

*

Umnožavanje problema, zaplitanje;
Opasnosti: Čovjek je u opasnosti od svog', ponekad i tuđeg neznanja, napose ako taj netko obnaša neku od odgovornih dužnosti. U još većoj opasnosti je ako umišlja da sve zna.
Umišljeno ili takozvano znanje, opasnije je od neznanja. Ako neznamo nismo odgovorni.
„Tebe Tvoje obvezuje znanje!
*
Efemerno: Kada riječ nedovoljno precizno definira pojam dolazi do nesporazuma među
sugovornicima. To je bio, jeste i ostaje temeljni uzrok nesporazuma među ljudima; uzrok sukobima, ratovima, ljutnji, mržnji, zaplitanju, osveti, teroru.

*

„Traži pojašnjenje, ne srami se tad', da ne budeš osramoćen sad'.“

*

„Teologija i Crkva u procesima europskih integracija“ ( simpozij )

*

Pojam: „T e o l o g i j a“; Bogoslovlje, nauka o Bogu.
Vjernik ne smije pristati na neznanje.
Znanstvenikom smatramo onoga tko zna stvari onakvim kakove one jesu. Ne smijemo nikako pristati na nešto manje od toga, za što znamo da nas vodi u propast, u zaplitanje, kićenje titulama kojima se pogani kite.

*

TITULA NAD TITULAMA ZA VJERNIKA JE - „ SLUGA SLUGU TVIJIH“

*

Trebam biti svjestan svojih ograničenja, ograničenosti uma, njegovoj sklonosti ka
prepredenosti, svjestan svog neznanja, pogrešnih zaključaka koje donosim na temelju
nesavršenih čula. Za „teologa“, bolje je da se spusti na nivo malog djeteta nego da se uzdiže na nivo „doktora znanosti“.
Zašto?
Iz prostog razloga; – Ne pristaje na zaplitanje.
*

Zaplitanje je poučavati nekoga nečemu na temelju pretpostavki i opita ako u to
poučavanje nije uključen Onaj koji je uspostavio sve zakonitosti i pokrenuo sve procese.
Takovih učitelja koji poučavaju djecu je 99,9% pa iviše. Zašto da se tomu i Ja priklonim. Nikako! To bi bio očiti grijeh spram Stvoritelja svoga.

*

„S R A M O T A N A Š T O S V E N E P R I S T A J E M “

*

Teolog nema pravo da poučava ljude nekom svome znanju nego znanju koje je došlo odozgo.
Ne smije tumačiti nego upućivati. Svako tumačenje je subjektivno, „vrijeđa“ Stvoritelja.
*

„ ............................... o suodnosu kršćanstva i kullture, .....................“

*

Za opstanak kršćanstva nebitan je suodnos. Bitna je kršćanska kultura. Promicati „kulturu“ kršćanstva, to je zadatak svakog kršćanina - vjernika.
A koliko je kršćana?
Pristajanje uz tezu da je „suodnos kršćanstva i kulture“ , o važnosti kulture za vitalnost kršćanskoga navještaja, za opstanak kršćanstva i njegovu budućnost odraz je neznanja.
Odgajanje kršćanina rješava sve probleme niže vrste, te oni nestaju, prestaje zaplitanje. Pristajanje na neispravan pristup nemože kršćanina opravdati i biti izlika za stanje u kome su kršćani danas.Važan je pristup – PARADIGMA.

*

„ ..................Naime, ne možemo reći da je kultura današnje Europe .....................“

*

Kultura Europe; Mnogostruka su tumačenja samog pojma „kultura“ i „Europa“.
Pod te pojmove moguće je podvesti mnogo toga. Definirati pojam „Europska kultura“.
Tko to može? Da li je to uopće bitno. S kog temelja je to bitno. Da li zbog toga što živi na lovorikama ili da kršćana bude više? Nije li to bitno?! Ili je to zabava za mase „Kruha i igara“?
„Sučeljavanje“ treba poticati na zauzaetost a ne „sukobe“. Zauzimati se za ono dobro, a dobro je dobro, samo ako se čini u znanju.
*

„Naime ne možemo reći da je kultura današnje Europe tako tuđa kulturi evađelja, kao što joj je nekoć bio helenizam. ..... Onda je vladalo poganstvo s kojim se evanđelje sučeljavalo, što se ne može u potpunosti reći za današnju 'europsku kulturu'. Ona nije poganska , ali .......................“

*
Pobjeda, poraz, daleko, blizu bila, u potpunosti ovisi o stajnoj točki. Nemoguće je podilaženjem ostvariti cilj neokaljana obraza – čiste duše. Govoriti o sučeljavanju Evanđelja i poganstva, Evanđelja i helenizma neispravno je. – Sučeljavaju se ljudi;
Vjernik – nevjernik, pravadnik – griješnik.
Ne stavljaj odveć veliki zalogaj u usta uz to nejestiv, da se ne ugušiš. Nije dovoljno da netko usvoji neke elemente evanđeoske kulture da bi bio evangeliziran, potrebna je punina, a misliti kako će svi ljudi postati kršćani prava je besmislica.

To nije opravdanje da se odustane od zadaće. Bitan je pojedinac.Bitan je pojedinac!
Nije potrebno suglasje niti koncenzus među istomišljenicima, oni ga već imaju.

*

E v a n g e l i z a c i j a : „ Inkulturacija“ – ucjepljenje u kulturu.

*

Prihvatiti tradiciju isto je što i: - zamutiti vodu, „ vodu izvora života vječnog“ vodom koje se
„Tradicija“ zove. Postati kršćanin uvijek je isto, cijene su različite. Tko prihvata ne pita za cijenu.Gledajući sa strane može se steći dojam da je moguća egzistencija „polu“ili„Napolu kršćana“. Nije!, ako nema podilaaženja poradi kvantiteta. Treba paziti da jelo ne obljutavi.
S toga s tadicijom vrlo oprezno!
„Sol“, - (trula jabuka).

*

„Ni onda svi nisu postali kršćani na isti način i s jednakom lakoćom.“

*

Prvi dio rečenice, „Ni onda svi nisu postali kršćani“ je točna tvrdnja koja vrijedi sada i u buduće a ono o „jednakoj lakoći“ već je rečeno. Tko prihvati za cijenu ne pita jer u tome vidi i nalazi najveću i najvišu vrijednost.
Prihvatanje ne ovisi o spoljnim nego o unutarnjim faktorima.

*

„Taj se proces inkulturacije .........................................................................“

*

Stvari, pojmove treba precizno definirati i prihvatiti onakovim kakovi jesu a ne
onakovim kakovi nisu, ili kakovi bi po našem mišljenju terbali biti. Proces inkulturacije koliko je bitan ili bitniji u odnosu na katekumenat. Što je bitnije, što treba prihvatiti, što slijediti, zašto je uopće potrebeno prihvatanja. Bitnije je mjerenje prihvatanja. „ D J E L A !“

„TVOJA DJELA NEKA GOVORE KOJA TI JE VJERA“

*

„ ........................................ pokretljivost kultura?“
„Svakako. Takov je odnos apsolutno nedužan, jer vjera koja se ne pokreće zajedno
s kulturama postaje kao jezik koji više nitko ne razumije ..........................“

*

Može sve i svašta nazvati kako ga volja. To nema nikakovog uticaja na stvarnost. Pojam, vjera, pojam, kultura, pojam , „kulture“ množina, - što se sve ne podvodi pod pojam kultura, to stavljati u korelaciju sa vjerom nije mudro.
*

Zašto bi se vjera pokretala zajedno s kulturom, zašto bi postala kao jezik koji nitko ne razumije? Zato što za te koji to tvrde vjera nije definirana nego je nešto što treba prilagođavati čulima, umu a ne „srcu“,- „srcem se prikloniti“. Taj nema svoju kulturu kada pristaje na nešto bezvrijedno. Bitna je kvaliteta, nismo zaduženi za kvantitetu. „Nitko ne postaje vjernik našom voljom nego milošću Božijom“. A učitelj? Učitelj samo upućuje u znanje u koje nema sumnje jer dolazi od Najvišeg autoriteta. Tko to ne zna zapliće se u neznanje i poistovjećivanje.

*

„Najbolji oblik korelacije koji nažalost još nismo uspjeli postići bio bi taj da kršćanska vjera unese privlačne čimbenike u postojeću kulturu, da njihove vlastitiosti usmjerava i upućuje k pojmovima koje ne mogu izaći same iz seb. ...........tuđu. I ona se obogsćuje tim čimbenicima.“

*
Ako vjera nije utemeljena u BOGU, koji provlači sve, moguć je govor o privlačnim čimbenicima.
Koji su to čimbenici? Da nisu to oni koji nastoje udovoljiti čulima – strastima. Zapostavljanje i pretjerivanje dva su najveća neprijatelja vjeri. To su dva čimbenika koji kvare i „najbolju vjeru“ a podilaženje željama onih koji ne vjeruju ravno je katastrofi.
„Katastrofa je kada uzročnik ne snosi posljedice svoga djelovanja.“ „Ćutanje je zlato!“
Ne može? Može! Može se biti vjernik uzimajući „tuđe“ čimbenike. Nisu čimbenici tuđi nego
ih mi ne prepoznajemo kao svoje.
*
„Najveća je zamka pokušaj oživljavanja plauzibiteta vjere, njezine prihvatljivosti kao Službe koja u društvu važi kao uslužna.“
*

Svojevremeno su crkveni velikodostojnici pristali na odjeljenost crkve i kralja - cara. Jadikovati poradi toga nije pametno. Nitko ne može svesti Crkvu na nešto na što se ona sama ne svede. Pravdaju se da može, - onda i može. Može, može! Siromašan je onaj koji nije zadovoljan s onim što posjeduje. (rob časti i strast). A bogat? Bogat je onaj koji je zahvalan na onom što ima. ( On svo svoje bogatstvo nosi sa sogom, nemoguće mu ga je okrasti).

*

„Time će se nadići mnoge opasnosti i zamke za kršćanstvo u Europi, ali i uočiti prave vrednosti kršćanske prisutnosti u euharistijskom ozračju.“

*

Opet o geografiji, opet o zemljopisu.
Kšrćanstvo najviše ugrožavaju „kršćani“.
Dobro je za pravednika, kada o njemu iznose neistine!

*
„Zašto se Europa stidi svojih kršćanskih korjena? Je li to politika ili ekonomija ili oboje?“

*
Na neispravno postavljeno pitanje i točan odgovor upitanog,navodi ga na pogrešan zaključak.
„Zašto se Europa stidi ............“ Ispravnije bi bilo kada bi se pitali „Zašto se euroljanin stidi ........“
Opet bi se postavilo pitanje koji europljanin, koji čovjek, da li onaj tko je rođen na tlu Europe, ili..........? Europa se ne može stidjeti, europljanin – možda – Da! A tko je sve Europljanin?
Razlika između Europe i europljanina je veća nego razlika između naroda i nacije. Ne mnogo veća nego, neuporedivo veća. Ne možem očekivati znanje ako se ne znam pitati a napose ako odgovor ne prihvatam. Nije problem što to „Europa“ ne priznaje, problem je što to europski kršćani ne prihvataju. To nije problem, to je zadatak pastiru odgovornom za stado svoje.
Za većinu problema sam sam odgovoran, sam ih uzrokujem ,- razlog: neznanje, ne znam što hoću, ne znam što je dobro po mene, a o etici mogu raspravljati samo vjernici.O etici „ne mogu“ raspravljati filozofi; - Mogu ali nisu kompetentni iz prozaičnog raloga; Ne znaju što je „Dobro“ samo po sebi. Oni se oko „Dobrog“ vrte kao mačak oko vruće kaše. Zašto?
Zato, jer kada bi to priznali i prihvatili ( Dobro i Dobrog Samog po Sebi ), nebi imali o čemu „filozofirati“, a filozofiranje i nije tako loša zanimacija, napose kod ovakovg stanja stvari među mislećim bićima. Ako i kada čovjek živi Bogobojazan i Bogoljuban život, sva njegova djela su opće dobro, Bogu na slavu i hvalu.
*

„Etika je sposobna .........................“
Etika je nesposobna, etika je mrtvo slovo na papiru sve dotle dok je ljudi ne prihvate, a prihvataju je samo vjernici, iskereni robovi Gospodara svoga. Deklarirati se kao vjernik ili
živjeti vjerničkim životom, nije isto. Očekivati nešto, greška je ljudskog uma, nadati se to je nešto sasma drugo, treba se zauzimati za to, uzeti to ........ !
*
„Međutim ekonomija se često ne vodi načelom etike nego ponajprije načelom preživljavanja.“ „Etika – moralna etika?“
Čovjek od svega pravi nauke (znanosti), tako da imamo : pravnu znanost, ekonomske, političe znanosti a napose i „TEOLOŠKU ZNANOST“.
............... učenje „DA“ ali znanost „NE!“
Teolog i vjera: - Teologu nije potrebna vjera, on to „naučno“ dokazuje!?
Mnoge znanosti zasnivale su svoje istine na pretpostavkama, teorijama tezama koje nisu u stanju dokazati. Do kuda nas je to dvelo? Na početak, bez trunke srama onih koji su do danas tvrdili da su njihove istine one prave. Srama nemaju! „Veliku korist imamo što to tek danas znamo!“
Pametan zna koliko pretpostavka koristi Istini? – Nikoliko.
Koliko pretpostavka šteti Istini? – Nimalo.
Što onda pretpostavka može? – Zamagljuje put k Istini. Odvodi u mrak onoga koji je slijedi..
„On, Ti i Ja“, prepredenjak i špekulant uzročnik Sam magle kojom neuke i neznalice hranim. Ako mogu uraditi neko dobro a ne uradim , nemam niti najmanje prava govoriti o tomu, niti se žaliti što to ostaje u nepromjenjenom stanju. ................ „JA ovisno je o TI!“....Da! Da! Da!!
„Z n a t i a n e v r š i t i g r i j e h j e“
Inzistirati da netko prizna moju tvrdnju isto je kao i nasilno ga u vjeru ugoniti ili primoravati
ga da me ljubi. Tu nema sile, tu prisila ne pomaže. Koju korist bi imao ako on na to pod
prisilom pristane. Kojoj svrsi bi to moglo koristiti ako ne u korist vlastite štete. Zašto
propagirati neznanje, izuzev' ako mi to nije zanimanje. .........., „filozofiranje“
Pojedinac vjernik, to je ono bitno, njegovo u znanju, zauzimanje za dobro. To? To je ono bitno.
„N e ž i v i č o v j e k s a m o o k r u h u . . . . . . .
„ Ne možeš živjeti na lovorikama; Ja sam ovo, mi smo, mi smo! Ja-pa-ja, mi-pa-mi.

Što si? –To si! Kakov si? – Takov si! Čovjek i je kakov je, a ne kakov misli da je.
A što činiš sada? Zaplićeš se, zamagljuješ put.
Svak ima svoje zasluge! Zašto bi drugi neprekidno uživao tuđe trude. (živjeti od povjesti).
Bitan je ovaj trenutak, „sada“, već sutra može biti kasno, a ono juče nismo u stanju
promijeniti niti koliko za trunku jednu, jer ono što je bilo upravo je tako moralo biti.
– „Bilo je!“ Povjest ne možeš promjeniti, možeš je samo „nanovo“ ocijeniti i točka.
POVJEST pišu živi mrtvac, kako im u kom trenutku konvenira. .........(Zaplitanje u nedogled!)
Zašto? – Zato! Za njih postoje „istine“. U tome je problem. Kod njih ima više istina,
moja, tvoja, naša, njihova istina. Oni ne znaju ili ne haju da postoji samo Jedna, Jedina Istina
te da je ona nedjeljiva, da je Istina ono što Jeste a da sve ostaalo i jeste i nije. Različito mišljenje o istim pitanjima navodi nas na oprečne zaključke i onda to zovemo svojim istinama.

*

„ ........................, ili je bolje govoriti o novoj paradigmi ?
*
Tek kod odgovora na ovo pitanje, dotični Se donekle vraća na pravi put, postaje svjestan
zabludjelosti svoje, i onih oko sebe. „Nova evangelizacija“. Ne postoji stara i nova evangelizacija. Evangelizacija ili jeste ili nije, ona ne može biti niti stara niti nova, ona
ili je ili nije. Kada pomisliš da Se vratio, nanovo pada u zaplitanje stavljajući u prioritete prostore, snagu „vremena“.- Nebitno! Vrijeme je sada i ovdje, sutra može biti kasno.

*

„U tom smijeru smijemo reći da u promjeni pastoralne paradigme na prvom mjestu teba
biti znanstveno istraživanje.“

*

„Ako je vjera prisutna spoznaja će slijediti!“
Što bi to bio predmet znanstvenog istraživanja? „Učitelj!“ Nije dužnost učitelja da prenosi neko svoje znanje nego ono koje je dobio odozgo, bez upuštanja u osobno tumačenje. Osobno tumačenje dovodi do iskrivljenja, poruka biva izgubljena i uputstva postaju uvredljiva.
„ N i j e u č e n i k na d u č i t e lj e m „
Ako znam tko je Pokretač svih procesa, znam tko je Najveći znanstvenik pa i nakon toga dokazivati ono što Jeste prava je besmislica. Stvarnost postoji upozoravali na to znanstvenici ili ne upozoravali. Istina i stvarnost su neovisni o tomu što Mi mislili o tomu. ..(Ja, Ti, On, ostali.)

Koja nova paradigma?
O novoj paradigmi mogu razgovarati samo oni koji nisu prihvatili „paralaksu“ – svoj prirodni položaj, život im se svodi na paradox. (prihvatiti da imamo nesavršena čula) Istinitom nisu potrebne naše trunke istine jer ga neće učiniti Istinitijim, niti će naše nijekanje umanjiti nešto od Istine. Mnogi „mudrosloveći“ o tome gube ogromnu energiju, slijedeći upute ljudske, držeći ljude u tami neznanja.

*


„Mi još uvijek nastavljamo slaviti Boga s pretpostavkom da, kodeks svetosti prekriva sva
područja.“

*

„ S A M O J E O N S V E T , S A M O J E O N B O G !“

*


O pretpostavci sam već dovoljno rekao, a i nadalje će pretpostavljati oni koji žele da i nadalje žive svojim griješnim načinom života, - pa zar nije žalosno stvarati „kodeks svetosti“. „Svetost prekriva sva područja i više od toga!“ Ovo bi pametnom trebalo biti dovoljno.

„N a v i k a“ = „ D r u g a p r i r o d a č o v j e k a“

*

„ Lj u d s k i u m s k l o n j e p r e p r e d e n o s t i „

*

„Narcizam i nihilizam guraju svijet u samorazaranje..............“
„U Kaliji je jedan filozof .................. Naša nemirna vremena ............. on predlaže da nihilizam
treba pobjediti nihilizmom.“

*

Evo do kuda nas dovede to kada riječ nedovoljno precizno definira pojam i kada pod tim pojmom podrazumjeva tko što hoće; jedan „filozof“: Filozof – Ljubitelj mudrosti.
Ne može se zvati ljubiteljem mudrosti onaj koji ne zna gdje i što je početak mudrosti, uz to Istinu ne prihvaća, nego je niječe.
Početak mudrosti je Bogobojaznost. Svak' tko to ne zna, može sebe zvati kako hoće ali on to
u stvarnosti nije, i nikada ljubitelj mudrosti biti neće, sve dok Boga za svog Gospodara ne
prihvati. Prema tomu govoriti o filozofu koji nije vjernik apsurdno je. Tu nema govora o filozofu nego o prepredenjaku, a ako je vjernik nije mu potrebno „filozofirati“ nego učiti i ljubiti.
„Ljudi na Zemlji od prvelikog mudrovanja polude“
I opet: „Niče sudio pa poludio“

*

Dokaz da nije svako zlo za zlo je upravo taj „filozof“, koji nas dobro poučava ali ne do
kraja. ..................... „da nihilizam treba nihilizmom pobjediti.“

Da , „Klin se klinom izbija“, Ali? Ali,......? „Klin zla moguće je izbiti jedino klinom dobra“. Tomu nas upućuje taj filozof, nesvjestan toga. Razog: – Nedostatk Bogobojaznost. Ne trebam govoriti o narcizmu drugih, nego promišljati o sebi o svom narcizmu o svojem ruhu kojim se kitim, titulama, autoritetom a zaboravljam da je najveća titula za čovjekova života na Zemlji:
„Sluga slugu Tvojih!“
Ali ne! Mi volimo počasna mjesta, prve redove, da nam se klanjaju, da nam aplaudiraju, da nam ruke ljube. Eto na što sve čovjek ne pristaje, a poslije druge optužuje, okrivljuje i zamagljuje.

*

„ Ja 'Te' zovem na svjetlo a 'Ti' me vučetš u mrak „

*

„To nipošto nije jednostavan posao ..........................................“

*

Ovakovo poimanje navodi na zaključak , - „trud uzaalud“. Za postati vjernikom nije potreban
niti najmanji trud, dovoljno je prihvatanje. Naš trud, svi naši trudi su uzaludni ma koliko se
mi trudili, nitko neće postati vjernik svojim trudom nego milošću Božijom.
„ A ti ćeš o čoveče svoj trud pred Gospodinom svojim naći:“ (djela milosrđa – dobra djela). Upućivanje u vjeru ne smije se uzimati kao trud, sve dok to tako primamo, sav naš trud je uzalud.

*

„Može li se govoriti o današnjoj nevjerničkkoj kulturi?“

*

Na neispravno formulirano pitanje znamo kakov odgovor slijedi, nepotrebno je ponavljati.

*



„Sve je dobro onoliko koliko mi koristi. I drugi kao osoba je dobar koliko mi koristi,
što je posebno vidljivo u bračnom životu.“

*

Što netko misli njegova je stvar ali za izgovorenu riječ pametno je spreman biti odgovornost snositi. Tko može reći da prethodna rečenica ne upućuje na dobro taj nije inteligentan. Problem je opet u poimanju „korisnog – dobrog“. Pametan čovjek između ugodng i korisnog bira korisno. Kriteriji su bitni. Tko je moj Gospodar? Kada je moj Gospodar zadovoljan mnome? Bitno je znati izabrati a „Istinsko“ znanje dobili samo „odozgo“.
Ovome treba neuke poučavati, ovo je prvorazredna „nauka“, sve ostalo slijedi.
„Č e g a s e č o j e k s t r a š i t o g a o b u z m e ( z a r o b i ) „

Izaberimo čega i koga ćemo se strašiti (bojati).

„ Nema kraja ljudskoj gluposti ali postoji vrhunac ljudske umnosti.“
„Trebamo biti načisto s time što je „stvaranje“ a što „činjenje“.
„Pokaži Mi djela da Ti kažem koja Ti je Vjera!“
Vjera?, jednako je „Način života“.
„Uvjerenje je 'Stil' života“

*

„Jadan je čovjek koji vjeru pohrani u čovjeka“
Vjerujem samo Bogu, u čovjeka imam povjerenje. Uvjernje nije isto što i vjera. Ako je vjera način života, uvjerenje je „stil“. Stilovi se mijenjaju ovisno o „Guruima“Vjera je nepromjenjiva.

*

„.............ako se nešto očekuje od države, onda se ne govori hrabro i otvoreno nego uvijeno....“

*

„Neće se napiti vode onaj koji samo ruke ispruži.“
Zašto strah, otkud dobri, tko je i što je drževa? Podilaženje i nije neka krepost, neznanje nije blaženstvo a đavao ljude straši neimaštinom. Tko to prihvata u vlasti je Zloga. Nedostatak ljubavi, sebedarja, nedostatak istinskih svjedoka svoje vjere, tu leži problem, ne u državi, .... .
„Ti“ koji držiš ljude u tami neznanja nauka o Bogu iskrivljujući smisao Božijih poruka
(Riječi – Knjige – Objave) činiš najgoru uslugu čovječanstvu.“
„Odgovart ćeš 'Ti' sigurno!“

*

„ Sve što prihvate vođe običan puk slijedi“! – A tko je Moj, Tvoj vođa, tko?

*

„ ....... intelektualna istaknutost povlači za sobom i odgovarajuću moralnu odgovornost.
Što su nečije sposobnosti veće, veća je i opasnost da druge zavede na pogrešan put.
Bolje je da se žrtvuje jedan nego da se iskvare mnogi.“ St. 163 A. Huxley „Vrli novi svijet“

*

„Ludost je mudar biti tamo gdje je neznanje blaženstvo“
Ne sudim niti osuđujem čovjeka nego neznanje, prvo svoje, nakon toga tuđe. Zadovoljstvo mi je kada me oplemenjuje tuđe znanje, napose ljudi koji žive u znanju i to drugima preporučaju;
- „Tko voli nek' izvoli“. Tu su sila i prisila isključeni u svim situacijama. Čovjeku je sloboda zagarantirana i odgovornost odrđena. Molim oprost za svoje neznanje i slobodu u ovom djelu.
*

„Božiji mir sišao na nas i ostao vazd među nama.“
*************


„N i j e d o b r o d a s l i j e p c a s l i j e p c a v o d i „

*




Post je objavljen 30.04.2011. u 15:15 sati.