Marketing
Bitke američkog rata za nezavisnost
Bitka kod Freemanovih farmi (Freeman's Farm) – 19. rujna 1777. (uvod)
Bitka kod Freemanovih farmi odigrala se u okviru vojne kampanje poznatije pod nazivom 'Operacija Saratoga', a ponekad je u analima bitaka kroz povijest zabilježena i kao 'Prva bitka kod Saratoge'.
Nakon neuspjelog vojničkog pokušaja opskrbe hranom, ratnim doknadnim materijalom i konjima, a koji je poduzeo njemački (Brunswick) brigadir Baum, te briljantne vojničke pobjede 'kontinentalaca' pod zapovjedništvom kontinentalnog generala Starka kod Benningtona, Američka kontinentalna vojska, točnije njezina Sjeverna armija, dobiva pojačanja u ljudstvu i ratnom doknadnom materijalu.
Glavnina te Sjeverne armije 'kontinentalaca' utaborila se sjeverno od ušća rijeke Mohawk i Hudson River na dominantnom uzvišenju Bemis Heights. Tijekom mjeseca kolovoza 1777. smijenjen je zapovjednik kontinentalne Sjeverne armije general Schuyler, pod optužbom za kukavičluk i neprofesionalnost tijekom opsade utvrde Ticonderoga.
Novi zapovjednik Sjeverne armije sada je bivši britanski časnik general Horatio Gates koji je vrlo oprezan časnik vičan zapovijedanju i vojnim prosudbama. Jedan od njegovih podređenih je i general Benedict Arnold, izuzetno vojnički nastrojen časnik od akcije, časnik kojeg podređeni slušaju i časnik koji može u svakom trenutku 'podgrijati' bojno ćudoređe svojih vojnika, no, istodobno on je i malo previše siguran u sebe i svoje odluke.
Američka kontinentalna vojska uspješno je prebrodila sve 'porođajne' muke mlade vojske i uskoro će postati vojska koja će biti dostojan protivnik Britanskoj kraljevskoj vojsci
Dakle, imamo četiri briljantna generala koji zapovijedaju znatnim vojnim snagama, a uskoro će im se priključiti na toj pozornici povijesti bitaka i peti general. Dakako, radi se o britanskom zapovjedniku Burgoyneu, njemačkom generalu barunu Riedeselu, zatim kontinentalni generali Gates i Arnold, a nadolazeći je britanski general sir Henry Clinton koji vodi pojačanja za generala Burgoynea.
Uskoro na ovom području moglo bi postati vruće, jer imamo briljantne časnike prave virtuoze u vojničkom poslu, te sada već polako dvije podjednako obučene i za bitku spremne vojske. Naime, kontinentalna 8. (Sjeverna) armija sada je već postala iskusna i dostojan protivnik britanskim postrojbama.
Ne mogu i nikako ne smijem zaboraviti napomenuti da je utvrde 'kontinentalaca' na Bemis Heightsu uredio izvrstan inženjerijski časnik (Poljak po nacionalnosti) brigadir Thaddeus Kosciuszko, a koji usput i obučava kontinentalne regulare u najboljem načinu svladavanja britanskih zaprijeka i reduta.
Nadnevka 18. rujna 1777. sasvim slučajno 'sudarile' su se prethodnice britanskih kolona i borbena osiguranja kontinentalne Sjeverne armije. Ovaj slučajan vojnički sudar 'kresnuo je iskru' koja će uskoro zapaliti veliki požar koji se neće ugasiti sve do treće bitke za Saratogu (slijede veličanstvene bitke kod Freemanovih farmi, bitke za Bemis Heights i napokon velika bitka kod Saratoge).
američki 'golobradi' mladi vojnici regulari pod vodstvom i zapovjedanjem sve iskusnijih kontinentalnih časnika polako postaju protivnik kojeg se nikako ne smije podcjenjivati
Dakle, vojske su se susrele, došle u bojni kontakt i njihovi zapovjednici počinju grozničavo razmišljati i donositi odluke, jer svima je jasno da predstoje teške bitke. Britanski glavni zapovjednik pomalo rizično dijeli svoje snage u tri napadne kolone i čini kobnu grešku svakog zapovjednika – podcjenjuje i omalovažava protivnika! Naime, namjera generala Burgoynea je vojnički ispravna, jer on želi zauzeti ključnu točku terena, a to je uzvišenje pored Bemis Heightsa koja ju nadvisuje, ali pri tomu s prijezirom gleda na bojno ćudoređe i bojnu kvalitetu američkih regulara, pa će mu se to polako 'obijati o glavu' i cijenu će napokon platiti pod Saratogom.
Nadalje, američki general Benedict Arnold iako briljantan zapovjednik previše srlja i nepotrebno ide u rizik otvorene bitke s britanskim postrojbama. Dakako, američki regulari sada su vični linijskoj taktici i sposobni su za bilo koji bojni manevar, no, što je previše niti s 'kruhom ne valja', jer ni britanski regulari nisu za podcjenjivanje.
Na kraju, tu su i ostale postrojbe kontinentalne milicije koje se bore sve kvalitetnije, kanadski torije, rendžeri, indijanski ratnici (njih najmanje rabe obije strane, a izuzetno su pogodni za izvide, brze prepade i osiguranja), nikako se ne smiju zaboraviti ni njemački plaćenici.
Dobro, za uvod u operaciju Saratoga, odnosno 'prvu bitku kod Saratoge' bilo bi dovoljno, ostaje još samo kratko opisati tijek bitke, a o tome drugi put.
Kod Američke kontinentalne vojske sve polako postaje 'vojnički na svom mjestu', pješaštvo podupire topništvo i konjaništvo, tu su i reddžeri, a britanski časnici još uvijek ih podcjenjuju
Post je objavljen 30.04.2011. u 12:06 sati.