TAJNO PREPOZNAVANJE
Samonikla
tvoja riječ
ispod gustog lišća skrivena
poruka koju iščitava moja
tišina
Bijeli sitni zvončići nježnosti
izrezbareni čipkom jutarnjom
umiveni kišom bezazlenog povjeravanja
jednom negdje morali bi
Kao da ti čujem disanje na vlastitom uzglavlju
prilaziš mi tek u snovima pred zoru neku rumenoplavu
zagonetno se smješiš kao da sve znaš
prelaziš prstima mojim uspavanim trepavicama
Želiš vidjeti tko sam ispod tog silnog lišća
jesam li sada već spremna zazvoniti
da li je srce sada izdržljvije
jesam li očuvala bezazlenost
Pokušavam se sjetiti otkuda te zapravo znam
dok ti polako razmičeš moje lišće
pomno pazeć da ne narušiš sklad oblika i miris želje
ja u mislima već ljubim ti prste
i tako isprepleteni u zanosnom titraju
želja, zamišljanja, nada i snova
čekamo riječ koja ne otkazuje
riječ koja ne prokazuje i neće zanijekati
riječ iscjeljujuću
travanj, 2010.
Prije točno godnu dana....
A sada.....
sada zvončići izgledaju ovako....
maglovito...u sjećanju....
Kratkovidna kakva već jesam
prepoznajuć prstima,
godove tvoje naježene kože
istančanim čulom dodira,
dlanom koji si poljubio,
zapravo sam samo
prepoznavala samu sebe
u tebi
i naravno bivala osupnuta
sličnošću
zamisli ironije kad shvatiš
da si zapravo bio oduševljen
samim sobom
Nešto kao paperjasti hod na prstima,
onako kako se javljaju ptice iz najdublje šume
gdje stabla u cik zore otvaraju grane na još jedan
zagrljaj....cjelov....
ili na tek umiveno praprasjećanje..
tek prvi put poželih te samo za sebe
i sve manje od toga
premalo je
Post je objavljen 30.04.2011. u 01:26 sati.