"puno puno sam još nadroksana al ne da mi se više glumit tu neku trnoružicu.ma i one su bezveze, znaju samo spavati i čekati dok im ne dođe neki princ i gurne jezik..." (http://humoranetumor.com; 22.04.2011., zadnji)
Sve što mi u ovom trenutku pada na pamet zvuči i vjerojatno jest šuplje i nedostojno njene vedrine, snage i ljepote koje nisu bile ovozemaljske.
"... Govorio sam: Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut, ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom. Ne plači i ne govori: šteta, šteta. Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta. Kad vidiš da me polože u grob, ja neću nestati. Zar Mjesec i Sunce nestanu kad zađu? Tebi se čini smrt, a to je rađanje. Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala. Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo? ..."
Smrdljiva, ušljiva, odvratna i najodvratnija nepravda.
Čitati humoranetumor i lupati samoj sebi nezahvalnoj ćuške.
Post je objavljen 28.04.2011. u 21:06 sati.