U antičkoj grčkoj drami strašno je važan bio pojam "hibris"...
POHLEPA BI NAS MOGLA UNIŠTITI
GORE OD SVIH NEPRIJATELJA
U antičkoj grčkoj drami strašno je važan bio pojam "hibris". Bila je to granica do koje se smjelo ići ako ne želite izazvati sudbinu. Kad biste prešli crtu, okrenuli biste bogove protiv sebe i bezuvijetno stradali. Jedan od razumnijih likova grčke mitologije, Antej, sin boginje Zemlje (Gea), nepobjediv je dok s obje noge stoji na tlu. Čim se odvoji od majke zemlje, postaje ranjiv i smrtan... ... povjerovali da su veći od sebe, od naroda, od zemlje, veći od života. Povjerovali su kako im je samo nebo granica. Kako im nitko ništa ne može. Ali gore je zrak očito rijedak. Zbog nedostatka kisika mnogi su oboljeli od "visinske bolesti", postali slijepi za realnost, sluđeni bolesnom pohlepom... zapitali smo se: "Pa kako je to sve bilo moguće?"... Sve se moglo. Bili su nekažnjivi. No kao u američkoj mudrosti - neke
se ljude može varati sve vrijeme, neke ljude neko vrijeme, ali ne može se sve ljude varati sve vrijeme. Prelazak svih granica kažnjiv je i danas kao nekoć u Grčkoj. No umjesto u sudbinu, ljepše bi bilo da se možemo uzdati u - sudove!
Napomena: Dio teksta preuzet iz 24SATA, dnevni komentar, pisao: Boris Rašeta
Post je objavljen 28.04.2011. u 08:09 sati.