Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jazzzlo

Marketing

Slaganje playliste ovih dana

Najjednostavnije je pustiti cijeli album, recimo Fleet Foxes, pa nek' se vrti. Onda se sjetim da je to slušanje linijom manjeg otpora i dodam još par stvari, recimo prethodni album Fleet Foxes. OK, to sam sad već utvrdila, iako još uvijek ne znam naslove svih pjesama, ali ih sve mogu pjevušiti dok hodam gradom. Nedostatak slušanja glazbe s playera sakrivenog u džepu. Obožavam novi album. I sve pjesme koje mi nisu sjele na prvo ili drugo slušanje sada srastaju s mojim rukama, nogama, prostiru mi se po leđima i penju po vratu. Sjetim se kondicijskih priprema za Terraneo, darn! Ajmo red Nationala, recimo Boxer. Dobar je šakač, fino me baci par godina unazad po pitanju mentalnog zdravlja. Ali ja se ne dam tako lako otjerati. Zabiberim sama sebi s part tugaljivih sa High Violet pa prestanem disati nakratko. Thermals možda? Now We Can See. Previše svega, posebno energije. Idemo još down. Tom Waits Closing Time. Osobito ako je prošlo 11 sati navečer. Martha do suza, ali ni milimetra dalje. Onda nešto što prije nisam slušala... Hmmm... The Kuharica je u Londonu i ide na koncert. Može red Chapel Cluba. Fino, nenapadno. Što bi preporučili na Last.fm nakon ovoga? Aspirin i čašu vode? Može novi REM. Onda drobljenac REM-a prije 1990. + cijeli Automatic for... Astrinaut je preporučio Panda Bear. Može i to, ali ne ovaj novi album, nego onaj Person Pitch. I tu ima neke energije za mrdanje nogama. Vratimo se u ravnotežu. Johhny Cash i American V, s uvodnom Ain't No Grave... Destroyer Kaputt, Suicide Demo for Kara Walker. Zanima me je li se Walkerica zbilja pokušala ubiti. Strah me guglati. Znam da je moglo biti i obrnuto, ali mi je ovaj scenarij bliži. Onaj mali iz Arktičkih Majmuna i glazba za film Submarine. Fiiiino. Ne mogu pronaći CD Chopena. Znam da ga nisam nikomu posuđivala. Florence and the Machines, malo radi dojma. Cave. Pa opet Waits.
Birati što slušati je naporan posao. Slagati albume na računalu, niz za po doma, niz za ured. Slagati albume na jednom playeru, na drugom palyeru. Biti u svakom trenutku hodačkih pothvata pripremljena na (ne)moguće razvoje situacija u glavi. Imati pravi soundtrack. Hodati gradom i smješkati se slušajući nešto u intimi svoje glave. Hodati gradom i misliti na Skylera iz Fleet Foxesa dok svira mandolinu u Sim Sala Bim. Sjediti u uredu sa slušalicama na ušima i slušati nakon milijun godina Smashing Pumpkinse, Mellon Collie and the Infinite Sadness. Sjediti u stanu i slušati Closing Time do kasno u noć.
Možda bi mi život bio bitno drukčiji kada bih slušala manje zahtjevnu glazbu. Sigurno postoji razlog zašto su djevojčice koje sam srela u taxiju jedne noći, prepune energije i vedrine išle u narodnjački klub. Nije li moguće da svi ti molovi jednostavno nisu dugoročno dobri za mentalno zdravlje? O tome ću misliti nekom drugom prilikom. Sad ćemo gospodin Waits i ja milostivo navući zastor uz Closing Time.

Post je objavljen 27.04.2011. u 21:24 sati.