Došli su konačno i ti toliko željeni praznici koje smo svi jedva čekali da se konačno maknemo iz te škole u kojoj tratimo dane.I dobro,počela sam raditi planove šta ću sve radit prek' praznika.Ok,i krenem ja to malo u glavi smišljat, al nisam predugo jer sam skužila da sve kaj sam si bila zacrtala dok je još škola trajala( kao npr. učenje hrvatskog,povijesti i ostalih predmeta) ,palo u vodu jer MI SE NIŠ NIJE DALO,SAMO SAM HTJELA LJENČARIT KO SVAKI NORMALAN TINEJDŽER NA PRAZNICIMA. I to sam skoro cijelo vrijeme radila,na osobno zadovoljstvo, jer sam,kak mi je bilo UŽASNO dosadno stalno ljenčarit,išla sma si sama nać neku zanimaciju,dat si posla da se malo zaokupim nečim.Pošto je moj brat taj vikend trebao slavit rođendan,prihvatila sma se krpe i počela malo-pomalo čistit kuću da ne moram popodne.I, da vam budem iskrena,po prvi put u životu sam zapravo uživala u čišćenju jer sam se sjetila 3 dobre stvari koje činim čisteći: 1. činim sebi i staroj uslugu da se preko vikenda možemo odmorit
2. da bez veze ne dangubim kad mogu nekaj dobro napravit za sebe
3. da samim čišćenjem gubim kilograme :D
Doš'o je i taj dugo iščekivani Uskrs. Nedjelja je ujutro, 7 sati ujutro,vrijeme je da se polako razbudim i krenem spremat za odlazak na misu u 8.U polusnu,spustim se iz sobe u dnevni boravak,čestitam svojima Uskrs,nabrzaka pogledam u frižider ak ima nekaj kaj mi se jede,i vratim natrag u sobu na oblačenje.Došli smo u crkvu i stali blizu vrata jer je to jako mala crkva,a kad još ima puno starih bakica koje se unutra zguraju, i kao dodatak svemu tome, baš i ne vode brigu o osobnoj higijeni,i još tako rano,moglo je doći do rušenja od smrada.Tako da nam je bilo bolje da smo bile blizu izlaza.Čim smo došli,blizu vrata je bilo jedno slobodno mjesto,ali pošto se meni baš i nije sjedilo,prepustila sma mjesto jednoj ženi,i na kraju požalila.Ali nema veze.A kaj je još gore,to jutro mi je bilo jako loše i imala sam grčeve u trbuhu pa sam još razmišlajal o tome da uopće ne odem u crkvu.Ali drago mi je da jesam jer je pater držao propovijed koja mi se jako svidjela.Negdje u sredini propovijedi,bilo mi je loše pa sam išla sjesti van na klupicu pokraj frendice s kojom sam išla zajedno u razred 4 godine.Kad sam sjela pokraj nje i, slučajno pogledala ispred sebe,vidjela sam njega kako gleda u mene.Njega.Brunu.Bio je prezgodan u košulji i puloveru,ali mi je bio bed baš tolko dugo gledat tj. "buljit" u njega pa sam skrenula pogled.Cijelo vrijeme tijekom mise smo se pogledavali,što hvala bogu ni njegovi,a ni moji nisu skužili, jer,da me stara vidla sigurno bi me zezala za njega ko i prošli put.Kad je misa završila,išli smo se pozdravit s njima i čestitat Uskrs.Bruno je prošle godine dobio bracu,koji je doslovno,ali doslovno,presladak.Mali bucko potpuno me razoružao čim sam ga vidla.Ali,naravno, ja nisam pasala oči na njemu,nego na Bruni.Kad sam čestitala njegovima,htjela sma nekkao doć do njega i čestitat mu,al eto,moja stara se ispriječila,pa mu nisam čestitala.Šteta,a možda sam mogla pobrat i koju pusicu.Nikad se ne zna :)
Buraz je isti taj dan slavio rođendan.Dobila sma sve što sam htjela,malo para,malo šminke,oblekice i tak to..Znate kak to ide.Onda sam se,par dana nakon toga,dogovorila s frendicom da idemo na vožnju do dvorca u kojem volontiraju prezgooooooooooodni Talijani :) I tako,dođosmo mi u dvorac, i kad sma vidjela tu djecu,nisam mogla,a da ne razmišljam o tome kako je živjeti takav život.Zatvoren u bolnici,da ovisiš o doktorima i volonterima.Nešto strašno.Kad sma došla doma,navečer(budući da nisam mogla spavati),razmišljala sam o tome da i ja postanem jedna od volontera.Htjela sam im nekako pomoći,a nisam znala kako.Puno sam razmišljala o tome, i prvo pitanje koje sam si postavila bilo je: jesam li ja spremna raditi-pomagati takvoj djeci,kja imaju ne smao mentalne,nego i fizička poteškoće.Rzamišljla sma,i sjetila se da gore u toj bolnici ima i one djece kojs imaju samo fizičkih,ali ne i mentalnih poteškoća.I tada sam odlučila,da kada ću,kad počnu praznici,ići pitati ako postoji mogućnost(ako me prime) da radim samo s onima koji imaju fizičke poteškoće,jer ja još mentalno nisam dovoljno zrela niti spremna raditi s njima.
P.s. U idućem ću vam postu,nadam se,reći kakvu sam osluku donijela i jesu li me primili.
A iskreno se nadam da hoće
Do idućeg posta,sve Vas puno pozdravljam,šaljem puno pusa i sa zakašnjenjem želim svima sretan Uskrs! ;)
Post je objavljen 27.04.2011. u 20:29 sati.