Dvije trećine svog života, i jednu trećinu Dinamovog, proživjela sam u svom domu s pogledom na njegov stadion. S balkona sam slušala pobjede i poraze, radosti i tuge, i pratila njegov život; na istom balkonu sam često razmišljala o svom životu, s pogledom na njegov „dom“.
U mlađim danima, znala sam i zapjevati zajedno s navijačima.
Čak, i na proslavi jedne Nove godine pjesma posvećena Dinamu, postala je hit večeri. Kada su mladi iz druge sobe začuđeno pitali:
Tko to tamo pjeva?
Dobili su odgovor:
Mama i njena prijateljica.
Sretan ti 100. – ti rođendan, DINAMO!
ŽIVJELI!
Post je objavljen 26.04.2011. u 20:48 sati.