Dr. Dragutin Kniewald: "Psihologija omladinske lektire"
Na ovo istraživanje sam naletjela kad sam tražila nešto o misterioznom"Romanu radnice" za jednu prijateljicu i odlučila sam podijeliti aktualna saznanja (iako ponešto arhaičnim rječnikom) o lektiri koju omladina voli s vama.
"Lektira je danas veoma važan uzgojni faktor."
(jesam vam rekla - informacije koje su i danas vrlo aktualne).
Autor (inače teolog i vjerski učenjak koji je prijateljevao s Ivanom Merzom) je napravio istraživanje na 229 ispitanica, polaznica hrvatskih katoličkih škola, kako bi ih upitao što one najviše čitaju, koje su im knjige najviše koristile, a koje naškodile, sa značajnim naglaskom na pobožnu literaturu, što je i razumljivo s obzirom da je njegovo istraživanje i nastalo u okviru Katoličke crkve. No samo zbog toga nije manje značajno i zgodno, pogotovo i stoga što se u okviru legologije (znanosti o čitanju), koja se počela razvijati nešto kasnije od objave ovog istraživanja (predmnijevam da je istraživanje objavljeno u knjizi "Katoličkim djevojkama" iz 1923. godine, ali za potvrdu bih morala komunicirati s klerikalnim krugovima) taj stupanj znanstvenog istraživanja u to vrijeme nije mogao očekivati.
U to vrijeme su katoličke djevojke rado čitale (što je također razumljivo jer nije bilo televizije), pa samo 3.5% ispitanica izjavljuje kako ne čita ili rijetko čita. No umjesto željenog poučnog i nabožnog sadržaja, djevojke tog vremena su u značajnom postotku čitale knjige beletrističnog, zabavnog ili povijesnog sadržaja. U najvećem postotku su knjige čitale radi pouke i zabave, te su to od svoje izabrane literature i tražile.
Ispitanice su u velikom broju zaključile kako im koristi čitanje knjiga o životima svetaca, o Bogu i dobrim djelima, nabožni romani i pripovijesti, te čak i školska lektira, i to iz brojnih razloga - zbog zabave, jer su naučile nešto što još nisu znale, a što će im koristiti u daljnjem životu, naučile su se lijepim i biranim izrazima,
Među onima koje su smatrale da im knjige nisu od velike koristi, dio ih nije znalo kako bi im knjige koristile, a dio je smatrao da knjige ne čitaju radi koristi, već radi zabave.
Od knjiga koje su im najviše škodile, ispitanice navode kako su im najviše škodili romani (kojekakvi), jer im djeluju na živce, jer su poslije mislile samo na svjetsko uživanje, jer su im na um dolazile kojekakve bestidne misli; zatim, romani (kriminalni) jer im je od njih potamnio um i misli su im postale crne, te romani (sentimentalni) jer su se u njih posve zadubile. Ne zaboravimo ni škodljive romane (glupe iz novijeg svijeta), romane (zle i opake) te romane (u kojima se veliča samoubojstvo) i romane (u kojima ima više ljubavnoga i bezobraznoga nego što treba). Mislim da se potonje odnosi na "Markizu Pompadour", "Nečistu krv" i "Moral na dvoru Habsburgovaca", pa i Begovićevu "Dunju u kovčegu", Kozarčeve pripovijesti i "Dekameron". U zaključku ovog pitanja autor zaključuje kako je od knjiga koje su škodile mladom duhu bilo 79% romana i 19,7% nemoralnih knjiga koje se ne mogu jasno razvrstati po vrsti, ali su sigurno u većini romani, s tim da autor smatra da se većina odgovora o razlozima zašto su tim djevojkama naškodile te knjige može svesti na to da su si okaljale maštu i zapamtile kojekakve bestidnosti koje im se od tada vrzmaju po glavama.
Zanimljivo je da je jedna (seoska djevojka, izuzetak, kaže autor) ispitanica rekla "Bilo bi mi drago čitati koji roman, da vidim, što je taj roman." Navodno da je u to vrijeme ona koja je pročitala najviše romana bila najveća faca među djevojkama (odnosno, arhaično, do nje se više držalo). Većina prijateljica naših ispitanica čita romane (75%), i to radi zabave, jer uživaju u udvornim riječima i doživljajima koji djeluju na maštu, neke uživaju u ružnim stvarima koje se događaju u romanima, a neke misle da će se događaji iz romana i njima dogoditi.
One koje ih ne čitaju, smatraju da kvare nevinost, čednost, te da tjeraju djevojku da sazna ono što još ne bi trebala znati. Ipak, 60% ispitanica vjeruje da romani imaju snažno djelovanje - dobri dobro, a zli zlo.
Od onih koje ne čitaju romane, njih 76% smatra da se njihove družice uzbuđuju čitanjem romana, da se pokvare i da zanemaruju svoje dužnosti. Tvrde da navode na zlo i da djevojke misle "da će i njima doći kakav kraljević"(a zatim nađu kakvog klipana, pa se poslije kaju).
No evo što mislim da bi trebalo osobito podvući u zaključku ovog istraživanja, a što se uvelike razlikuje od razmišljanja kakvo danas imamo o čitanju:
"Najveća je šteta za mlade djevojačke duše po njihovom vlastitom priznanju čitanje romana i nemoralnih knjiga (98.7%!), koje im dođu u ruke. Gubi se vedrina djevojačke duše, djevojka se podaje sanjarenju, dobiva krivi pojam o ljubavi, braku, vjernosti, čistoći, mašta joj je okaljana i strasti se razbuđuju. Treba upozoriti djevojke na to, ali ne braniti im svako čitanje, pogotovu ne davati im samo pobožne stvari u ruke, već izabrati najbolje, osobito povjesne. Nije sve što je za starije, ujedno i za omladinu! Ne odviše čitati!"
Konkretno, ja bih preporučila da se što više čita, i mladim djevojkama koje se iz katoličke škole spremaju za udaju, i mladim muškarcima koji planiraju oženiti takve djevojke. Pa i nemoralnih romana. Tko više čita, više zna. A tko više zna, više i vrijedi.
P. S. Ako se netko želi na vlastite oči uvjeriti kako izgleda to istraživanje, šaljem dokument u .pdf formatu.