I pođe vrijeme kao šapat u tami...
spoji nas dvoje koji bijasmo sami.....
nema tišine da nas u druženju omete
mi dijelimo riječi a nad nama putuju komete...
Dozivam ti ime ali kiša me nadjača...
glas mi se gubi u bjesnilu oluje....
očiju mokrih od kiše i suznih od plača...
dozivam ljubav željnu a ona me ne čuje...
Kao zadnji komad nade tražio sam sreću
da mi smiri srce i zalijeći rane...
tražio sam ljubav a tugu mi dade
uzalud potratih najbolje dane...
Živim život lutalice
svaki dan je nov a počatak drugačiji....
smiješak mi nastanio lice
e kad bi bar takav bio život svačiji...
Post je objavljen 26.04.2011. u 17:37 sati.