Marketing
Buhtlica
Kuham ja čitav život iako mi to nije profesija. Kuham zbog gušta. Obožavam kuhanje. Mislim da sam prve palačinke okretao u zraku sa šest godina. Do desete sam znao skuhati više jela no što to znaju oni koji se u zrelim kodinama kurče da su muškarčine, a ne znaju ispeči ni jaje na oko.
Od svih kuhinja na teveju volim pogledati jedino "Jelovnike izgubljenog vremena". Mislim da mu nitko pristupom kuhinji nije ni do koljena. I što je kod njega najljepše, od svakog njegovog jela čovjek se može najesti, a ne otiči gladan od stola.
Ova Buhtlica sa slike sušta je suprotnost takvom pristupu kuhinji i kuhanju. Lažna jednostavnost kojom pristupa kuhanju često je iritantna. Svaki se puta od srca nasmijem kada vidim kako ni ribu ne zna očistiti od kože, filetirati. Ili kada kaže da je to 'ukla pukla' za šta sigurno svi znamo koji je to začin ili dio hrane, bez podrobnijeg objašnjenja o čemu se zapravo radi.
Kao zaljubljenik kuhinje nikada nisam hvalio jelo koje sam nekome serviro. Pohvala kuharu je zadovoljstvo onoga tko jede. Upravo zato dozlaboga glupo zvuči ona njena samohvala na kraju "MMMM ovo je stvarno dobro!"
I za kraj malo pojašnjenje naslova posta.
"Mislim da sam nabacila koju kilicu, pa od sada pazim kako kuham i zato kuham samo u dal mano posuđu!" A ne! To nije ručno posuđe. Ako već za talijance to znači upravo to, za nas je to vjerovatno neko zlatno posuđe koje nas čuva od slaganja kila. I tako ona nama već godinu dana. A Buhtlica, unatoč svome nastojanju da nas uvjeri kako upravo to suđe čuva njenu liniju, meni izgleda sve buhtlastije.
Vjerovatno se pitate: Pa zbog čega onda gledam? Upadne ponekada slučajno između dva programa i znam da ću se nasmijati.
Post je objavljen 26.04.2011. u 11:47 sati.