Marketing
East of Eden ...
photo by rU
Nada mnom plavi se nebeski svod
Žena sam, tvar u prah što se vrati.
Poda mnom zemlja – grob i kolijevka.
Iznad nje sunce što moj vrt zlati.
Jabuka spoznaje u mom vrtu raste,
Ja je gledam i osjećam strah.
Plodovi rude, a moj ih pogled
Proždire žudno, te gubim dah.
Dopusti, Bože, da priđem samo
Tamo gdje oka gubi se vid,
Da rukom dodirnem bilo tog ploda,
Pa makar nikad ne nestao brid!
Jer miris me opija i osjećam kako
Polako gubim i stid i svijest.
Dopusti, Bože, jer anđeli tvoji
noćas mi donesoše blagu vijest:
O, dolazi onaj kog u snu sretoh,
Od čije kosti moja je kost!
Daj mi da osjetim spoznaje slast,
Al' njome da počašćen bude i gost.
A kad jednom po mene dođe
gospa u crnom što zove se Smrt,
da i ja pružim ruku smjerno
i sretna pređem u novi vrt.
Jer ovdje, na zemlji, sa dragim kušah
U rajskom vrtu najslađi plod
Žena - Čovjeku, prah - prašini ...
Nad svima plavi se nebeski svod.
(Violeta Miličević)
Post je objavljen 26.04.2011. u 08:44 sati.