Dugo smo proljevali boju po platnu.
Na bijeloj podlozi, jedna po jedna nijansa davala je svoju ulogu.
Spojili smo nespojive, prisilno, krivo i nejasno.
Druga je slijedila prvu, četvrta se provukla za trečom.
Svatko je oduvijek tražio onog jačeg, onog s kojim je siguran.
Udaljavajući se od svoje suštine, polako se prilagođavajući voljenima, nadmoćnima.
Volim kada mi govore što da radim.
Nisam maštovita kada sam sretna.
Nisam niti pretjerano zanimljiva.
Postajem lijena i monotona.
Slijedim prvu boju i dopuštam joj da me pari sa ostalima.
Postajem dio šarenog, samo ona boja koja se prelijeva u neku drugu.
Ne poznajem one koje me okružuju. Vidim im lica aliih ne prepoznajem.
Želim biti pijana bez da mi je neugodno. Želim hodati bez da gledam oko sebe. Ne želim biti uznemirena.
Želim biti sretna sa svojim preklapajućim bojama.
I sedam dana sam i gore i dole. Pronađi me.
Post je objavljen 25.04.2011. u 01:04 sati.