Nikada u povijesti nije bilo ponosnije s Miljevaca biti nego tih lipanjskih dana ratne 1992. godine. Od tijesnih sobica prognanicima prenapućenih jadranskih hotela pa do prostranih i luksuznih kabineta UN-a, govorilo se o "Miljevačkoj oluji", veličanstvenoj akciji hrvatske vojske koja je najavila, bila prethodnica velike "Oluje".
Miljevci su tih dana bili na prvim stranicama novina i u udarnim terminima radijskih i televizijskih vijesti. Hrvatska vojska u Miljevcima je očitala lekciju spodobama zloglasnoga Ratka Mladića, pokazala im kako se voli i brani svoje. Uskoro su se svojim domovima počeli vraćati prognani Miljevčani.
Zatekle su ih srušene i spaljene kuće, opljačkana imovina, bez ceste i osnovnih uvijeta za život tek je trebalo stvoriti pretpostavke za oživljavanje Miljevaca. U tom periodu Hrvatska država uložila je znatna sredstva u obnovu razrušenih domova i izgradnju komunalne infrastrukture, sagrađena je cesta preko Čikole, pošta, ambulanta, obnovljena električna mreža, gradi se potom cesta do Visovca, sportska dvorana i škola u Kaočinama.
Život se na Miljevcima nakon toga počeo vraćati, koliko je to bilo moguće do potpunog oslobođenja tada okupiranih hrvatskih krajeva. Protekom vremena slava "Miljevačke oluje" nije blijedila, "Miljevačka oluja" – kako je već tada u medijima nazvana, spominjana je kao jedna od prvih uspješnih i pobjedonosnih oslobađajućih akcija hrvatske vojske.
Na nama je da toj slavi i tom ponosu koji su nam podarili hrvatski branitelji osiguramo da traje, da je nikada i nikako ne zaboravimo, prije svega kao znak zahvale poginulim braniteljima ali i način da slavu Miljevaca produžimo u budućnost, dog god na ovom oporom i tvrdom miljevačkom kamenu živi hrvatski čovjek.
Miljevačke žrtve u Domovinskom ratu
-vitezovi koji su za slobodu naših Miljevaca i hrvatsku slobodu podarili svoje živote:
ANTE MEŠTROVIĆ
(19. IX. 1967. - 7. XII. 1991.)
DRAGO BRNADIĆ
(18. IV. 1974. - 2. III. 1992.)
NENAD ĐIRLIĆ LUNIĆ
(5. IV. 1970. - 2. III. 1992.)
IVICA BARIŠIĆ
(1. IV. 1962. - 21. VI. 1992.)
HALID KOPIĆ
(26. VI. 1968. - 1. VIII. 1992.)
MILAN NOVAKOVIĆ
(5. VIII. 1961. - 21. VI. 1992.)
MATE PUĆO
(9. III. 1968. - 21. VI. 1992.)
PETAR SEDLAR
(11. VII. 1949. - 21. VI. 1992.)
NIKOLA CIGIĆ
(12. XII. 1966. - 21. VI. 1992.)
IVICA GORETA
(1. XI. 1962. - 21. VI. 1992.)
ANTE ŠKOPLJANAC
(02. IV.1954. - 09. IX. 1992.)
BOŽENKO BRONIĆ
(24. XII. 1965. - 28. XI. 1992.)
ŽELJKO UJAKOVIĆ
(4. III. 1963. - 28. XI. 1992.)
ŠIME MAMUT
(18. X. 1967. - 4. II. 1993.)
ZORAN MRVICA
(1. X. 1969. - 4. II. 1993.)
ANTE KARDOV (u saob.nes.)
(3. VII. 1956. - 20. VI. 1993.)
VEDRANKO JURAGA (ub.nes.sl.)
(19. III. 1969. - 3. X. 1993.)
VEDRAN MALENICA
(4. V. 1971. - 4. VIII. 1995.)
-Miljevčani poginuli u odori hrvatske vojske i policije u Domovinskom ratu:
ŠIME GRABIĆ
(10. II. 1964. - 16. IX. 1991.)
ŽELJKO DŽELALIJA
(19. VII. 1968. - 2. X. 1991.)
JOSIP RUNIĆ
(29. XII. 1959. - 06. X. 1991.)
VEDRAN MALENICA
(4. V. 1971. - 4. VIII. 1995.)
ŠIME MAMUT
(18. X. 1967. - 4. II. 1993.)
-Miljevčani, civili ubijeni u Domovinskom ratu:
ŠIME GALIĆ
(1927. - ubijen u Drnišu 17. IX. 1991.)
VINKO GALIĆ
(25. VII. 1948. - 2. X. 1991.)
MARIJA MAZALIN
(1. I. 1925. - 13. III. 1992.)
MARIJA BAČIĆ
(8. IX. 1924. - 12. I. 1992.)
MATE BAČIĆ
(1. XI. 1921. - 12. I. 1992.)
MATE DEVIĆ
(5. II. 1914. - 12. III. 1992.)
PAŠKO DŽELALIJA
(5. II. 1947. - 6. XII. 1991.)
NEVA ŠOSTERA
(21. I. 1930. - ubijena u Zadru 06. X. 1991.)
ŠIME LOVRIĆ
(1. I. 1931. - 18. IV. 1992.)
PAŠKO KOZIĆ
(1. VIII. 1921. - 26. II. 1992.)
IVAN VLAJIĆ
(1924. - 6. XII. 1991.)
"I poljubi majka hladnu mramornu ploču
iznad groba tvog i krenu suze gorke.
Snažna bol srce joj probode.
U sumrak se s groba vraća majka sama,
u stopama njenim tiho tapa tama.
Osluškuje majka, korak muklo lupa
i čini se majci da sin uz nju stupa.
O, žalosna majko, sina već ne traži,
za našu Hrvatsku na vječnoj je straži.
Ne čuješ sine jecaj moj,
jer neprijatelj uze život tvoj.
Ne tuguj žalosna majko što sin tvoj je pao,
jer za Hrvatsku svoj život je dao.
Svaki od njih u povijest korača,
svaki njihov korak u srcu mi ječi.
Tamo kamo idu više nema plača,
tamo kamo idu Hrvatska ne kleči!
Sin majci: "I opet bi spreman stao,
svoj bi život za Hrvatsku dao!"