Marketing
Gurni ispod stola pa me sakrij u wc
Ah...kako je lijepo sanjati. Pogotovo kad sanjaš takve gluposti koje nemaju veze s mozgom, ali tako se dobro nasmiješ dok prepričavaš drugima... I da... Fascinantno je znati da neki i danas pamte i pronalaze se u nekim mojim podbadanjima na ovom blogu. Ah... Tako je lijepo šta toliko patiš za mnom da se svugdje prepoznaješ - pusica dušo 
i to ovako...hahah...
Sjedim sama za stolom i čekam je. Majka s dvoje malih klinaca. Na trenutak savjest me podbada i kao da mi govori - uništavaš joj život. I klincima. Ali ja joj pomažem, da joj ja ne "pomažem" kako bi ona bila imalo normalna prema toj djeci? Ali nije ona ni jedina koja mi tu dolazi. I ona maloljetnica koja ima već takvu udubinu na nosu da me čudi da je njeni bogati roditelji koji nemaju vremena za nju nisu već skužili... Ah... da. Ne viđaju je, nemaju vremena. I gdje su ona dva kretena, ja im sigurno neću kuhat, to nije moj dio posla...Opet kasne i prefalit će mi robe ako se brzo ne vrate. Bolje bi mi išlo da sama to radim. Ali ipak sam žensko... Treba mi nekakva zaštita, pa makar i od strane dvije pojave s beskonačno malom nakupinom ganglija u glavi. Jedan od njih je moj bivši dečko koji više ne smije ni pomislit da bi me ikad mogao dotaknut. Drugi je... Ah... Nebitna ličnost. Ionako ih samo iskorištavam, a oni to ne kuže. Na kraju ionako sva lova ostaje meni. Više-manje. Kuca mi netko na vrata. Opet ona. Duguje mi i previše. Neću joj otvoriti ako ne maše s Antom ili Markom. Ili s nekoliko Stjepana. Ne maše. Ne otvaram. Dolaze njih dvojica. Kao bilo bi vrijeme da probam. Oni su već ubijeni, a ja sam gladna. Neću kuhat. - Daj probaj, već ti je vrijeme da saznaš šta to prodaješ okolo. - Neću, idem dat krv sutra. I nisam raspoložena. - Dobro, više za nas. - A ne, ne... Jedino ako se odričete love. - Koja si ti rospija. - Jesam. Ali ne zaboravite gdje biste bili bez mene.
Kako smo počeli živjeti u ovoj kući pojma nemam. Nema grijanja, gola cigla viri svuda, ali imamo struju. I štednjak. I sudoper. Nitko ništa ne sumnja. Posao cvijeta. Kuca mi crnokosa na vrata. Opet ću bit dadilja dok se ona ne uroka. Gurnem joj ispod stola da klinci ne vide ništa i pošaljem je u onu sobu za koju nitko nikad neće otkrit da postoji. Tako je dobro skrivena. Zašto joj ja uopće to dopuštam? Šta ako mi murja ikad uleti? Neće valjda. Ona izlazi, dječica su tako dobra da mi ih je žao s kim žive. Odlaze... Dolazi moja mama. Vrata tajne sobe su otvorena. Jedva ih sakrijem prije nego joj ona dvojica otvore. Hihoću se ko ludi i izlaze. Pozdravljaju me. Znam gdje idu. Ne treba im to. Nije im pametno da voze. Ali šta ću im ja... Mama me tlači da se vratim doma. Ne želim ni čuti. Da njima prepustim čuvanje kuće? Bolje da je raznesem prije toga. Ona tu sjedi dva sata već i ne želi otići bez mene. Ali ja stvarno nemam bombe da raznesem kuću. Zvoni telefon. Javljam se. - Sjebali smo. Oprosti, sjebali smo do bola. Dolaze... Sakrij šta ako možeš i odi, izbriši svaki trag svog boravka u toj kući, najebat ćeš skupa s nama ako te ulove. Imali smo prometnu. Testirali su nam krv. Znaju gdje živimo, ali nismo te spominjali. Molim te, nestani što prije, neću da i ti potoneš s nama. - Ionako se već zna da sam ja tu. Spuštam slušalicu. - Mama, odi molim te. Dolazim večeras, samo moram njima pustit ključeve. Jedva je otišla. Pokupim sav materijal iz ladice i zakopam ga u tajnu sobu. Da, imala je zemljani pod. Nitko neće skužit da sam kopala. Znojna sam ko konj. Sreća da nisam probala robu. Zaključavam tajnu sobu, bacam ključ u onu ladicu koja se svaki put zaglavi. Znam da ću je čekićem morat razvalit, ali trenutno ne razmišljam o tome. Čujem sirenu. O da... Dolaze. Zašto sam tako znojna? Ne mogu mi ništa.... Kucaju...
A ja se budim. Moj mali organizirani kriminal srušio se kao kula od karata. Možda sam njime (u snu naravno) samo eliminirala sve one emocionalne vampire koji šire negativnu energiju. Mislim da sam je usmjerila protiv njih. Šta uopće takvi snovi znače? Moju podsvjesnu želju da nekome činim zlo? Ili da nešto kontroliram? Mislim da je ipak za to kriv film Requiem for a dream. Ostavio je predubok dojam na mene, pa se moje želje za kontrolom ispoljavaju na čudan način... Poanta? Sanjajte ljudi. I ovakvi čudni snovi su nekad dobri. Bar se dobro nasmijete kad ih drugima pričate. I oni se smiju skupa s vama 
Post je objavljen 24.04.2011. u 00:21 sati.