predivan, sunčani pretopli dan...
i još jedan san koji se ostvario...
lagani povjetarac, pogled iza trave, na prekrasnu zelenu livadu...i šumarke u daljini...i plavetnilo tvojih očiju...
da smo barem cijeli dan mogli provesti tako, zavaljeni u travi, samo promatrajući oblake...
a sada se sve čini nestvarno, toliko je bilo divno...i toliko blizu nekom snu...
sanjala sam o bliskosti, o nekome tko zna što mislim i kada ne pričam...o nekome tko me prihvaća...takvu, napola u oblacima, ponekad smiješnu, ponekad dijete...mene...nekome tko je tu i za koga znam da je tu, uvijek i u svemu...nekoga za bjegove, lutanja, šale, gluposti, sitne nepodopštine koje čine život zabavnim...
nekoga tko je dijete..
- Ti i jesi jedno veliko dijete!
- Da, bebice.
mislim da sam točno ovo sanjala.
I želim...silno to želim...želim nam još hrpicu lijepih livada. I lijepih sunčanih dana u šetnjama i vožnjama. I lijepih fotkica. I fotkanja. I poljubaca utisnutih onako usput, dok šećemo nekuda. I prijepodneva provedenih u zagrljajima. I jurnjava za zalazećim suncem. I brda u kontri. I šala i osmjeha. I sitnih spački. Češkanja. Odraza svjetala u jezerima. Pustih nasipa. Lijepih porukica. Mirišljavih jastučnica.
I još puno toga...onoga što tek dolazi.
Više ne sumnjam. Da ima još toliko toga što tek dolazi. I da neku lijepu priču pišemo.
Post je objavljen 23.04.2011. u 16:49 sati.