...........................................................................................................................................................
...
Mirisom ga pomazaše,
Jer običaj takav bješe.
Kad ga u grob ponesoše,
Gospa glasom vapijaše:
"Ajme, Sinko, to sad što je,
Da ne pukne srce moje;
Da me s tobom pokopaju,
Nit me ovdje ostavljaju."
Kad ga u grob postaviše,
Plača, tuge mnogo biše.
Od groba se od'jeliše
Pak sa Gospom svi cviliše,
Tuge plača mnogo biše,
Ne može se reći više.
Dragi puče, sad se smili
Te sa Gospom i ti cvili,
Na koljena dolje pani,
Gospodinu tvom uzdahni:
Slava tebi, Svemogući,
Koj' nas spasi umirući,
Tebi slava i poštenje,
Nam' grješnicim daj proštenje.
Sine Božji, budi hvaljen
Po sve vijeke vjekov'.
AmenPost je objavljen 23.04.2011. u 11:35 sati.