Marketing
Moje WELIČANSTWENE - Jedne,jedine i neponowljiwe
MOJ TIM, MOJ PONOS, MOJI HEROJI!!!
... weć 3 put ispočetka pišem owaj post .. nikako da nađem snažne riječi da opišem swe što imam na duši ...
Pa ću ispočetka!
Dakle, srijeda, seniorski trening ...
Swe je bilo super. Uradili smo zagrijawanje, plesale, pričale i odjednom Tea se oneswijesti, sruši se na pod,
ja do nje, polijewam je wodom, dižem joj noge i ruke, ona jedwa reagira .. nakon nekog wremena dotična
dolazi sebi i otwara oči! Osjetim olakšanje napokon! I tada mi dođe Kina i weli da ima ragowarati sa mnom,
da se swašta izdogađalo i otrči u swlačionicu! Kako mi nije bilo swejedno za Teu, pošaljem Anu do Kine, pa
Iwu ali Iwa se wraća i kaže mi da moram hitno do Kine, da plače i da požurim! U tom trenutku Marijana ide
dowest auto do igrališta da wozimo Teu u doktora, ja idem do Kine.. Dolazim do nje, ona plače, jeca, gowori
da joj je dosta swega, da ne može wiše izdržati, da nitko ništa ne radi na treningu, da izdwaja dwoje wrijeme
za to a nitko ništa i da ne može wiše ...
ja gotowa, ne znam šta se događa, pa k wragu samo nisam bila za wikend na treningu, šta se moglo
promijeniti za 4 sata treninga bez mene? Cure su kao sestre, treniraju zajedno 11 godina, jedna su uz drugu
od kad znam za njih?!? Šta se moglo dogoditi, šta sam ja kriwo naprawila? Pa mi opet prolazi Tea kroz glawu,
misli mi lete 100 na sat, ne mogu ih pohwatati, tresem se, srce mi hoće izletiti van, počinjem hiperwentilirati,
u šoku sam!!! Kina ode do wc-a, Ana me tješi da se ne brinem ...
pođemo mi van do cura nakon nekih 15 minuta, kad one dwije me uhwate, stawe mi majicu preko glawe,
Ana me drži, Kina steže rukawe, ja jedwa dišem, majica mi u ustima! One šute i wode me,
nikakwo objašnjenje, ništa! Trpaju me u auto, Kina i dalje
steže majicu, drži me, Ana wozi! Čujem kako suto staje, wrata se otwaraju, netko me wuče wan,
penju me negdje, i konačno počinju skidati majicu! Uh, kako mi je bilo! Kad tamo prizor koji mi
i sada prolazi ispred
očiju, prizor koji ću pamtiti čitaw žiwot!
Swe moje cure stoje u kafiću, milijun balona, konfeta, poklona, cwijeća, torta, swira pjesma Marija
a one pjewaju! Ajme kako me i sada trnci prolaze! Od šoka nisam ništa mogla,nego sam sjela na
mjesto namjenjeno meni, a one su držale gowor! Da, owaj puta sam ja bila ta koja je slušala dok su
one pričale ... Zabawa je potjerala dugo u noć, a ostali detalji nisu ni bitni ni za koga, samo za nas!
Za moje WELIČANSTWENE i za mene!
Imati owakwe cure, owakaw tim, owakwe prijateljice je nešto neprocjenjiwo!
Stalno razmišljam o tome koliko me Bog woli kada mi je dao nešto takwo diwno,
osjećajno, pažljiwo, prediwno!!
I opet kažem, swaka moja suza proliwena za was, swaka bol koju su mi nanijeli radi Was,
swaka ružna stwar koju trpim radi Was je malo u odnosu na ono koliko zaslužujete ...
HWALA WAM ŠTO POSTOJITE!
MOJ ŽIWOT NE BI BIO ISTI BEZ WAS!
IMATI WAS U ŽIWOTU - NEPROCJENJIWO!
WI STE MOJE WELIČANSTWENE I WOLIM WAS NAJWIŠE NA SWIJETU!
HWALA ZA SWE!
***** MOJ TIM, MOJ PONOS, MOJI HEROJI! *****
Post je objavljen 22.04.2011. u 17:38 sati.