I kao spremam se napisati nesto novo...
A tok misli u mojoj glavi leluja nekim praznim stranicama koje su jos sinoc bile ispunjene citatima moje malenkosti...
I zavarava me...
Tamo gdje je jos sinoc stajala sjajna ideja kako napisati nesto o preseljenju, sada stoji samo natpis: preseljeno negdje u zaborav...
Tamo gdje je sinoc cekao vrisak o manjini ljubavnih problema mojih frendica nasuprot mojima, sada stoji rijec: usutkano...
I sjedim, odnosno cucim na sjedalici ispred kompa...
I trudim se vratiti te neke tokove na pravi smijer...
Pokusavam...
Da li uspjevam...
Uspjevam se sjetiti da mi je Kiky neku vecer pricala kako ponekad odgovore trazi bas na mojim tokovima razbacanim po ovom blogu...
Nisam to znala... Mozda sam trebala... Ali nisam...
Zacrvenjela sam se gledajuci te njezine rijeci na prozioru Skype-a...
Vjerujem da je to rekla naglas, lijepo bi zvucalo...
Nekako mi je i laskako jer... ajde, neko me smatra pametnom, osobom koja kao nesto zna...
Koja je nesto prozivjela...
A tesko je znati da li neko zna sto sada prozivljavam...
Tj sto sam sinoc prozivljavala...
Sto sam prozivjela 5 dana i cuvala u sebi...
A htjela sam vristati... Urlikati... Zapomagati...
Ali ne bi imalo smisla...
Sama sam si kriva...
Jedino je bio problem... Kako reci mami... Obitelji...
Pogrijesila sam...
Zajebala sam...
Vracam se doma, necu zavrsiti fakultet...
Vracam se doma... U duplo...
Uf... Vjerujte, mada nije prvi put, ovo se desilo mozda 2 puta...
Ali desilo se sada... opet...
UFFFFF...
Ali eto...
Danas je doslo novo jutro...
I 5 dana kasnije...
Imala sam razloga za veselje, skakanje, vristanje...
A lijepo je rekao dragi da se ne moram brinuti, da je pazio... Da su kondomi bili u redu...
Valjda sam samo paranoicna, valjda su drugi problemi trebali biti potisnuti takvim nekim... problemima?
I da...
Sada nemam nekih razloga za veselje...
Krajnje sam trenutno neuroticna, psihoticna, zivcana, cmizdrava, mazasta, luckasta, razmazena, uobrazena, jadna,....
I boli me, da... to sam zaboravila,.... Ali eto, bivah podsjecena...
Bivah? Je li to uopce pravilan glagol? Aorist? Imperfekt? Nesto trece...???
Nema veze...
I da... barem sam veceras krajnje inspirativna... khm... barem nesto dobro...
Tok mojih misli nocas ide nekako u drugom smjeru...
O tome kako smo Tecktonik i ja odlucili nakon tri godine veze zivjeti skupa...
Pricat cu vam kasnije...
Jednom...
Kada budem manje sve ovo gore, a vise euforicna...
Sada nekako trenutno nisam...
A za moju Kiky...
Vidis ljube da udaljenost ponekad moze biti dobra... Barem nemas probleme kao ja... :)
Post je objavljen 22.04.2011. u 02:04 sati.