Ponekad sam svojoj svekrvi, uz njenu bogatu blagdansku trpezu s obveznom šunkom pečenom u tijestu, opisivala uskršnji peretak moje bake. Govorila bih joj: to Vam je bilo nešto s okusom između kolača i kruha, žuto i okruglo kao vjenčić, kao perec ali s bočnim roščićima i rupom u sredini u kojoj bi se smjestilo šareno jaje, pisanac.
Nikad nisam vidjela kako to baka pravi jer su nas čekali već gotovi u velikoj pletenoj korpi zajedno s išaranim uskršnjim jajima u manjoj. Svi gosti bi dobili jedan „komplet“ i po tom šarenom običaju, tvrdom tijestu i zvuku takmičarskog susreta jaja, uz naš smijeh, pamtim blagdan Uskrsa.
Od bake je običaj preuzela tetka, a njene kćeri naslijedile recept. Zahvaljujući sestričnama, okus peretka i djetinjstva se srećom još uvijek, iako rijetko, čuva i vraća.
Ne znam praviti peretke ni šarati jaja, niti ispeći šunku u tijestu. Ali sam ponešto napravila s čim ću nas obradovati za dolazeći blagdan: objesila na prozore trpezarije proljetne zavjese s cvjetićima, osvježila bijelu boju stolica i obukla ih u žutu tkaninu, a okolnim jastučićima navukla novo zeleno i narančasto ruho. U glavi složila uskršnji meni, a u trgovini kupila žutu travicu i čokoladna Happy eggs;
istina, neće biti zvuka tucanja jaja, ali bit će radosnog šuškanja šarenog staniola i dobrog jela.
HAPPY EASTER EVERYONE!
Post je objavljen 21.04.2011. u 14:17 sati.