MALO MISTO
Jednoga lijepog jesenjeg dana 1959. dobrovoljno vatrogasno društvo u našem malom mistu slavi 50 godina postojanja. Pripreme počinju već rano u jutro. Svi su uzbuđeni, a kako i ne bi kada je vatrogascima prigodna vježba jedina mogućnost da se iskažu budući da u malom mistu ionako nikada nije bilo pravog požara. Nakon polaganja vijenca na grob prvog predsjednika, na opće veselje, zbog brojnih nespretnosti, odvila se i vježba gašenja požara. Navečer je uslijedio i svečani banket, koji je potrajao do duboko u noć. Dok su sljedeće jutro dobrovoljni vatrogasci pokušavali, mamurni od pića, izaći iz svojih kreveta, buknuo je pravi požar u kući u čijem potkrovlju se nalazio i Servantes, kojeg je šjora Keka, ne htijući ga više izdržavati, potjerala iz svoje kuće. Naši vatrogasci, dakako, ne uspijevaju ugasiti požar, pa Roko u posljednji trenutak izvlači Servantesa, na koga su svi bili zaboravili. No, u potkrovlju je ostao Servantesov rukopis prijevoda Don Quijotea. On se vraća u kuću po rukopis, jer mu okupljena gomila ne vjeruje da prijevod uopće postoji i nestaje u eksploziji benzinskih bačava...
Post je objavljen 19.04.2011. u 14:01 sati.