Prošli utorak navečer sam se zatekla u neobranom grožđu, pogotovo za tako manijakalnu čitateljicu kakva običavam biti. Naime, ostala sam bez knjiga za čitanje u svom malom unajmljenom stanju. Sve knjige iz knjižnice pročitane, a knjižnica prestala raditi. Kućna biblioteka udaljena 200-tinjak kilometara. No, kad ja kažem da nemam ništa za čitanje, to znači jednu stvar: moram se okrenuti svojoj zalihi za nedajbože. Ona uključuje cjelokupnog Maria Puza kojeg posjedujem, točnije "Kumu", "Posljednjem donu" ili "Sicilijancu". U svakom slučaju, počela sam od "Kuma" jer mi je to bilo najlogičnije, iako znalci kažu kako knjige nisu povezane i kako se mogu čitati bilo kojim redoslijedom.
Oni koji su gledali film (a ja nisam, jer nisam tako posvećeni filmofil kakvim se nadam postati) znaju o čemu se radi, a za one koji ne znaju, tu sam ja: Vito Corleone je mafijaški kum - otac i starješina talijanske zajednice u Americi. Njegov utjecaj je golem, njegova je Obitelj snažna, i to ne samo u podzemlju, već i u strukturama američke vlasti - od policije pa sve do Kongresa. Međutim, kad stari don Corleone oboli, druge Obitelji u tome vide interes za proširenje svoga utjecaja na područje njegove Obitelji. Kome će pripasti vodstvo nad Obitelji nakon što se dogodi neizbježno i don umre? Možda njegovom sinu Santinu koga svi zovu Sonny, koji doduše jest nagle naravi i navodno obdaren golemom alatkom (doslovan citat) o kojoj žene pjevaju hvalospjeve, ali nije dovoljno oprezan i promišljen da bi mogao biti dugogodišnji mirnodopski don (njegove su zasluge u velikim ratovima između Obitelji neprijeporne, no može li voditi Obitelj i kad ona egzistira u krhkom primirju?) Ili Fredu, kojega svi zovu Freddie, koji jest tih, miran i povučen, poslušan sin svoga oca, ali je ipak ponešto sporiji? Ili sinu Michaelu koji o obiteljskom poslu ne želi niti čuti već radije unatoč želji svoga oca odlazi u vojnu službu, pa potom na fakultet kako bi u konačnici bio pošteni građanin Amerike?
Nešto o Siciliji, nešto o omerti - zakonu šutnje, nešto malo o uvozu maslinova ulja, nešto malo više o filmskoj industriji u Hollywoodu i kasinima u Las Vegasu: sve su to začini ove napete literarne priče koja je pretočena u film. Nešto ljubavi, nešto časti (jer kod Talijana je sve pitanje časti i pitanje odmazde). Nešto o ilegalnim poslovima: o prostituciji, kocki i trgovini drogom (svaka čast Corleoneu, tome se opirao svim snagama!)
U svakom slučaju, napeto i zabavno. Čitav tjedan sam se osjećala odlično dok sam hodala po standardnim hrvatskim pločnicima. Jer u čemu je stvar - postoje vanjski zakoni koje nameću strukture vlasti i postoje unutarnji zakoni koje namećemo sami sebi. Jednostavno je dok ta životna načela nisu u koliziji, ali jednom kad postanu, Vito Corleone je odlučio da on bolje vodi svoju malu zajednicu nego što vlast vodi državu, pa je stoga više vjerovao sebi i odlučio da će radije pustiti da ga vode njegova vlastita, samonametnuta načela. I to je, barem što se tiče Cosa Nostre, u redu.
Post je objavljen 19.04.2011. u 20:43 sati.