Marketing
Trebalo je biti „Dostojanstveno“
Trebalo je biti „Dostojanstveno“
Dana 16.travnja 2011. godine sa početkom u 12,00 sati u mjestu Mokošica, na spomen obilježju šesnaestorici omiških branitelja, obilježena je godišnjica i sjećanje na poginule hrvatske vitezove. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća svojim najmilijim počast su odali njihove obitelji, njihovi suborci iz Omiša i to petnaest Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, uglavnom predsjednici, predstavnici općina Omiša na čelu sa gradonačelnikom prof. Ivanom Škaričić, dogradonačelnikom Mijom Mimicom, općina Šestanovac na čelu sa načelnikom Pavom Čikeš, općina Dugi Rat načelnik Jerko Roglić i općina Zadvarje načelnik Branko Krnić, uz pratnju svećenika Don. Ljuba Podražić kao i više sumještana koji su pristigli osobnim vozilima i jednim autobusom.
Nazočnošću ovaj skup je počastio i naš biskup monsinjor Mate Uzinić koji je predvodio misno slavlje, a sa ponosom je istaknuo da su to sinovi iz njegova kraja sa čime se posebno ponosi.
Ovom činu svojom prisutnošću su obilježile i udruge roditelja poginulih i predstavnici udruge udovica iz Domovinskog rata Dubrovnik.
Nažalost da nije sve tako kako bi trebalo biti pobrinuli su se predstavnici domaćina prvenstveno grada Dubrovnika jer je njihova delegacija u sastavu od zamjenika gradonačelnika Nika Šalje te Marina Torića i Milana Perića kasnila na polaganje vijenaca nekih desetak minuta, pretpostavka zbog udaljenosti i prometne gužve (radovi na putu), a zbog radnih obaveza je prije vremena napustila mjesto sjećanja. Na ovakav način ostavili su neizbrisivu gorčinu na sve prisutne koji su došli na vrijeme i ostali do kraja da se poklone žrtvama koje su položile svoje živote za ovaj naš grad kao i našu Domovinu. Ovakvo ponašanje službenih domaćina predstavnika grada kao i njihova protokola koji nije obavijestio ostale Udruge proizašle iz Domovinskog rata, najvjerojatnije oni mogu pravdati radnim obavezama jer se ovih dana po gradu vrte novinari bratske Srbije sa kojima je trebalo obići pojedine restorane i obnoviti bratstvo i jedinstvo.
Što se tiče samog gradonačelnika njemu je svakako ispod časti učestvovati na ovakvim skupovima jer je postao običaj da šalje svoje izaslanike dok se on bavi građevinskim radovima po gradu, umjesto da se ugleda u druge gradonačelnike i načelnike koji se ponose sa svojim braniteljima pa koriste svaku priliku da im se oda dužno poštovanje što kod našeg Andra nije običaj. Moguće da nas se srami jer ni u drugim prilikama nije dostojan da se pojavi te porazgovara o problemu branitelja. No zato ne propušta priliku da se ovjekovječi sa ovakvim na slici (ili iz ljubavi ili samilosti).
Naknadno saznajem da je Udruga roditelja poziv za obilježavanje godišnjice dobila dana 18.travnja 2011. godine iz kojeg je vidljivo da su od svih udruga jedino oni pozvani i vijećnici grada Dubrovnika.
Neću opravdavati niti jednu od Udruga u gradu jer nema opravdanja, kao ni ja osobno, no činjenice su da se za ovakve prilike uvijek cirkularno pošalju pozivi ispred grada radi obilježavanja obljetnica. Iz ovoga je vidljivo razjedinjenost Udruga jer su poneki znali pa se trebalo organizirati međusobno kao i za druga zbivanja kojih je bilo ovih dana na pretek. Manje-više svi smo mi na nekoj dragovoljnoj osnovi po Udrugama koje nas poprilično vremenski i novčano koštaju (tko ne vjeruje neka prova), ali ne želim da me bilo tko proziva poradi aljkavosti ili nerada.
Zamislite se malo, dali je netko Vaš poklonio svoj život svoju mladost, ostavio ucviljenu majku djecu i rodbinu za ovu grudu zemlje. Vi dragi dubrovčani sjetite se unatrag dvadeset godina, nije to bilo davno, gdje smo bili ?, sa kime smo živjeli?, što smo imali osim života koji je vrijedio samo jedan puščani metak ili geler od granate?, od koga smo utjehu dobivali?, čemu smo se nadali sutra?, što smo mogli očekivati na pustom otoku okruženi zvijerima rata?, od koga smo očekivali pomoć?, koliko je naših uglednih sugrađana dalo vjetra petama?, dali bi Vi poslali svoje dijete u takvo beznađe??? što želite da Vas još pitam?, pa danas ste svjedoci da nas proglašavaju ZLOČINCIMA.
Pa ukoliko nas i naše poginule suborce i dalje doživljavate kao avanturiste, kao ratne profiltere koji su se obogatili na svojoj krvi i žrtvi sve ovo je suvišno.
Na kraju ako nije jadno i žalosno onda je zbilja smiješno kao i brisanje postova na Dubrovačkom vjesniku.
Post je objavljen 19.04.2011. u 13:26 sati.