Jeli itko od vas pratio sjednicu sabora u petak neposredno pred izvještaj iz Haškog suda?
Bilo je nekako održana u vrlo kratkom vremenu. Prisutne sve stranke, čini mi se. Što god da je bilo vrlo brzo su se dogovorili i kao miševi otrčali su iz sabornice svatko pred svoju dalekovidnicu poslušati presudu.
Iskreno, radila sam. Ništa od svega nisam gledala. Stjecajem okolnosti moj se radni život u nekoliko mjeseci okrenuo za 360 stupnjeva (vidite kako sam dobra i nisam vas gnjavila sa mojim teškoćama iako traju podosta)
Kako god na vijestima se spominjala ta sjednica, ali haška je presuda zasjenila sve drugo. Prošla je ta sjednica kao žuta mrlja kroz moje oko, a vjerojatno se isto dogodilo i većini vas.
E, ali… anonimni izvor iz Vlade došapnuo mi je što se to događalo na toj sjednici.
Neću vas više držati u neizvjesnosti. Najme (dolazi od naime i ajme) gospođe i gospoda sabornice i sabornici skladno su, usaglasivši se možda po prvi put vrlo brzo, za prijedlog zakona da ONI, nedodirljivi gospođe i gospoda sabornici idu u mirovinu i to : žene sa 55 godina starosti, a muškarci sa 6o godina iste te starosti. Odlikašice i odlikaši naši. Ili se kaže Odličnici čija će imena biti zapisana u povijesti naše male države i malog naroda hrvatskog.
Točka. Novi red. Veliko slovo.
Ovo mi još odzvanjaju misli iz vremena kad sam pisala na pisaćoj mašini koju mi je otac poklonio da se ne mučim pisati olovkom.
Dobri moj otac koji je slično kao i generali, iako nije bio general, osuđivan iza drugog rata dva puta na smrtnu kaznu kao neprijatelj svog i tuđih naroda, a onda odgulio za taj isti i tuđe narode, dovoljno dugo, predugo i onda još bio 5 godinica bez građanskih prava, pa bez posla, pa je od prve plaće, tatinom malom srcu, to jest meni, a već sam bila u braku i imala prvo od svoje troje djece kupio pisaću mašinu- imam je i danas i vrećicu bombona za mog sina (nje nema. Dijete N. ju je slatko pojelo.)
A, svi smo morali šutjeti, sve te silne godine neke vlasti koju više ne želim spominjati. Nikad je nisam smatrala svojom. Nitko od nas. Ne znam kako vi?
Ali ova vlast. Vlast!? Grubog li izraza. Nekako sam mislila da se u demokraciji oni moraju zvati drugačije. Možda administracija, ljudi koje smo birali da provode naše odluke.
Mogla bih sada pisati strane i strane razmišljanja od prvog do posljednjeg među likicama i likovima naše 'Vlade' i vrlih Sabornica i Sabornika.
Trenutak prije osude generalima na toj tajnovitoj sjednici, sazvanoj na brzaka, na svoje visoke plače izglasali su tiho, mućke prijevremene mirovine, da bi sat dva nakon lili gorke suze nad sudbinom žrtvene janjadi.
Pastiri naši vrli nama svojim ovčicama na diku i čast.
I nema više: Točka. Novi red. Veliko slovo, dobri moj, naivni pape. Sve je to samo uspomena ovog domoljubnog srca, koje je tajanstveno iz tvojih stremljenja skočilo u moje tijelo.
Samo varka, iluzija, dimna zavjesa, iako ću s tim, varkom, iluzijom ili već kako je nazvati živjeti do kraja života zbog uspomene na tebe i ljude slične tebi koji su svoje male živote dali za naše Odličnike koji su se udaljili od nas, od svojih podanika, ovčica malih, nebu pod oblake. Zaboravili su zašto su u Saboru, ne razumiju zašto smo ih birali i za sve im se živo fučka.
A suze su im lažne, garant.
To je sve što imam reći
Post je objavljen 19.04.2011. u 08:03 sati.