I wanna know what love is...
supijani okus mraka i nježni beat u pozadini. cijelo srce u tvojim rukama, a razum se otima, bježi, crveno zvone alarmi. toliko da te u jednom trenutku odmičem od sebe, makar mi je tako dobro, stisnutoj uza zid težinom tvoga tijela. smiješiš se, znaš da te odgurujem jer te volim. i oribijaš me ponovo, uza zid, na križ, besramno ogoljavajući ljušture odjeće, kože, krivnje, srama.. dok ne nađeš vrelinu, koja za tebe uvijek izbacuje lavu. i nosiš me tim valovima istinskog sve dalje i sve dublje, u srž i iza nje. padamo tren, vječnost, padamo kao da nikad nismo stajali i odjednom smo na suhom, stranom, na ogoljelom otoku sjedimo jedan nasuprot drugome, sklupčani u fetusni položaj. i gledamo se. i vidimo se. svaki sa svoje strane nečega što je trebala biti duga, ali su se boje toliko pomiješale da su govnasto smeđe. i gledamo se kroz prizmu od sranja i znamo da nam je bolje ostati na svojoj strani onda te ljubim u vjeđe i odlazim. znaš da bih voljela premostiti vrijeme i prostor, makar je smiješno da je taj prostor niti pola metra dug, i ostati. i znam da bi volio da ostanem. ali odlazim, u ime nade.
Well, I can't forget this evening
Or your face as you were leaving
But I guess that's just the way this story goes,
You always smile
But in you eyes your sorrow shows
Yes it shows...
nade da se ne možemo toliko voljeti da već sada to bude to. nade da će me netko izvući iz ovog čemera koji traje već predugo. znam da to ne znaš. ne usudim ti se pokazati. zapravo postajem sve agresivnija prema tebi jer je bijes jedino čvrsto za što se mogu uhvatiti. najiskrenije želim naučiti voljeti bez njega. ljubav bez destruktivnosti. ne mogu to s tobom, jel? što reći. nema psovke dovoljno opake. a i nije da pomažu.
tražim, očito vrlo pažljivo, nekoga tko te može zasijeniti. nadam se potpunim strancima, kao da je to zadnja slamka spasa. nije? reci mi da nije. reci mi to, al ne riječima jer ti oči govore drugačije. protrepći mi da znaš da nisam ta, da nisi taj.
onda kada mi tvoje srce šapne da više nije moje, onda ću moći dalje. zašto sam ikada toliko čeznula da sam uspjela doći do tebe čak i kada ti nisi tamo. pazi, to je vrsta magije. detect love. detect inner thoughts. kako sam mogla biti glupa i uzeti prestige class ''love *you*''. jest, glupo zvuči kad prevedeš u D&D termine, al to je točno to što sam napravila. Ni Nju čija je krv moja, ne razumijem toliko dobro, ne vidim toliko jasno, a s Njom sam provela sve godine svog života. Ali tebe... ti si mi u žilama. opet mi to postaje previše.
what have I become,
my sweetest friend,
everyone I know goes away in the end...
uhvaćena u paučinu vlastitih misli. ne mogu se pomaknuti. jest, sretna sam, jer sve što mi treba su nebo i note. a ipak, toliko sam nesretna. i zbog oba osjećaja savjest me izjeda. savjest, da. tako da, vidiš, opet sam ni tamo ni ovdje, ni svugdje ni nigdje, a nekome poput mene ne postoji teža kazna/pokora. želim se zauvijek sjećati i izbrisati sve što je bilo. ne postojim van tvojih kovrča i ne postojim dok sam u tvom u zagrljaju. ponekad se pitam da li to znači da me nema. da je ovaj ili onaj dio san. ili je sve u kompletu san. i ja ću se probuditi i biti netko potpuno drugi i reći: ajme što sam sve sanjala, cijeli jedan život. vrti li se moj zvrk?
Post je objavljen 18.04.2011. u 23:59 sati.