Uspjela sam! Pobjeć od interneta, novina, radija, televizije, svehrvatske debilane i od svega. I baš sam si sretna.
U subotu smo prvo pobjegli u Europu. Tamo, uz velesvjetsku zavjeru kontra pravednih katolika i Božjeg naroda - Hrvata, postoje i sotonski šoping centri. Pa smo, u stilu pravih nevjernika odabrali Ikeu, za početak turneje po blaženstvu obilja. I još poodavno omađijani njihovim inteligentnim rješenjima, s neskrivenim uzbuđenjem bauljali među policama i birali si zdjelice, lončiće, tavice, krpice, điđe-miđe razne i zamišljali kako bi posložili namještaj u svojem novom domu, jer nema slađeg nego kućiti se i kurčiti, naravno, u novom i mirišljavom domu. I ručali smo tamo neko plastično povrće i imitaciju mesa. I na kraju, pošteno otišli na kasu gdje su domišljati Švedi izmislili samoposlugu za inteligentna bića, na kojoj smo sami ukucavali barcodovoe i onda sve sami pošteno platili. Pa mi je prijateljica sa zavjereničkim pogledom objasnila, kako se može tu i tamo neki artikl, ko fol slučajno, neukucat i onda s bedastim smješkom i pravednim izrazom lica otić s kase, a ako te ulove, onda se pravit užasnutom i kao, nisam znala, a ja sam mislila, a jooooooj, pokvario se stroj, ne bi ja, majke mi!
Onda smo se smijuljile i radovale se kako će Ikea s takvim, punim povjerenja u poštenje sistemom, sigurno propast jednom kad dođe u nas, zemlju domišljatih junaka. I čudile se zašto već jednom nisu došli, pa gdje je zapelo? Sigurno i oni imaju nešta protiv nas...
U nedjelju smo ondak pobjegli u planinu. U planinu se prije nas dovuklo i sramežljivo proljeće, onako polagano. Pri dnu su na nas ćirile šparoge, a pri vrhu depilirao nas vjetar i tjerao oblačiće i poklanjao nam zasluženi pogled na daleku nadmorsku sumaglicu, i neke otoke, i još neka brdašca s krpicama snijega. Mi smo blaženo čavrljali o vezama, ljubavi, nesporazumima, seksu i planirali neke nove izlete. Isto tako miljama bezazlene i daleke od "stvarnosti".
I bio je to krasan jedan vikend, kakvog sam ga već, ono, prejudicirala, krasnog li izraza.
Ponedjeljak, ipak, donio je internet i prozor u jednu zemljicu malu, gdje je sve stalo, jer su svi stali i zapeli i ne žele se s mjesta pomjerit. Čini mi se da su zaglavili tamo negdje u stoljeću sedmom, iako se silno trude da sve izgleda kao da su nevini i netaknuti, kao da su tek od jučer i ništa ne znaju.
Ništa me, isto tako, nije začudilo ni iznenadilo, a obećala sam još unaprijed sebi da neću dat da mi pokvare dan. Neki drugi ljudi i neki njihovi potezi, i neke njihove odgovornosti i posljedice, meni neće pokvariti ni dan, ni san. Au, što sam slatko spavala ovijeh dana.
Jer nisam dio te priče, nisam krala, nisam ubijala, nisam nikad pozivala na mržnju, na bijes, nisam počinila nikakav zločin, nisam ni psovala pod krinkom pravednosti, ni pod krinkom osvete, i zato mogu na ovaj strašni vikend biti bahata i mirno spavat. Ne moram radi svojih postupaka bježat i skrivat se, ne moram bit očajnom i paliti gume u znak protesta, jednostavno, mogu živjeti, imam prava živjeti svoj mali samozatajni nehrvatski život, a možda imam i obavezu živjeti najbolje što umijem i neću se dat navuć i dosta više s tim idiotizmima...
Idem sad iščupati internetsku infuziju na još neko vrijeme i posložiti jednu dražesnu brošuru za djecu iz vrtića i njihove tete.
A vi, generali i političari, jeb`te se svi zajedno sa svim vašim prljavim rubljem i krvavim oružjem! Bolje od toga, izgleda da ni ne znate...
Post je objavljen 18.04.2011. u 11:04 sati.