"Nastavljam s iznošenjem svojih promišljanja o sada i tada!"
Sva ljudska filozofija (ljubljenje mudrosti) svodi se na ljubljenje „istine“ koja se piše
malim slovima, ljubljenje kroz debelo neprozirno i neprobojno staklo.
„Slatkih li poljubaca, čudo jedno.“
To je kao da gladnom dadeš jesti iz zatvorene posude ili žednom da pije iz zapečaćene boce. Jelo vidi, ne može jesti, vodu vidi, ne može piti. Pa nasiti se i napij kada ljubiš ljudsku mudrost.
(Oči imaš a ne vidiš, uši imaš a ne čuješ. – Ohol Si!)
„Oči imam – ne vidim, uši imam – ne čujem!“
*
„ J a' n e z a h v a l n i k - a ! “
*
Ako Si Ti i nezahvalan (toliko ohol), koliko li je „nerazuman“ Onaj koji Te slijedi, a nemaš
mali broj sljedbenika. „Blago Tebi, blago Tebi!“
*
7
B l a g o t a k o v i m a ! ? ?
*
Na kraju ; Umrijet ćeš od gladi i žeđi! (Ako Ti se Bog Svemogući ne smiluje.)
*
A Ti, Ti drugi, Ti koji Boga ljubiš? – Ti će postići ono što želiš!
*
Izaberi pravu stranu i ne tuguj za onim drugima, ne zavidi im, nisi njihov odvjetnik,
niti njihov anđeo čuvar.
*
Ne sudi. Tko loše sudi poludi. Nietzsche sudio pa poludio.
*
Pitam se što li to pod pojmom „nepromjenjivog naravnog ćudoorednog zakonana i
nepromjenjive istine“ podrazumjeva. To samo on zna. Ove riječi iako napisane da ih drugi razumiju više su mišljenje nego stav. O mišljenju je nemoguće suditi niti se nekoga za mišljenje smije „osuditi“.
O ćudoređu mogu raspravljati samo vjernici, nikako i „filozofi“ iz prostog razloga što oni
neće i ne žele pojmiti i priznati dobro samo po sebi. Ne žele priznati Istinu iz jednostavnog razloga: Samim činom priznanja Istine sve njihove teorije, sva njihova „mudrovanja“
raspršila kao balon od sapunice.
*
„Također i ljudsko iskustvo, koje se prenosi s koljena na koljeno, s naraštaja na naraštaj, otkriva da postoje tajne, nepromjenjive ili vječne 'istine', no čovjek ih može kadkad zanemariti, pogaziti, ali to mu se kad tad vraća poput bumeranga i tišti ga dok god to ne rasčisti.“ Koliko se možemo pouzdati u ljudsko iskustvo koje se prenosi s generacije na generaciju? Malo! Razlog je u veličanju i zanemarivanju, dodavanju i oduzimanju,“ uljepšavanju“.
8
A tradicije su vode koje zamućuju vodu s izvora života vječnog.
Da ne govorimo o stavu „nepromjenjive ili vječne istine.“
Ovdje je sporna množina a napose ona rječca „ili“.
Ono što Jeste, Jeste i ne može biti; - ili, ili. Ovakvi stavovi puni su hule.
O „zanemariti ili pogaziti“.
Zanemariti je moguće ali pogaziti nije moguće niti u teoriji niti u praksi jer Istina ne ovisi o čovjeku nego upravo obrnuto; - Čovjek je uvijek i svagda ovisan o blagodatima Istinitog.
Ako je jedino čovjeku (ljudskom biću) data mogućnoost izbora, odgovornost mu je određena,
da za sve ono što radi treba račun da podnese,– treba da vrati, treba da plati. = (bumerang).
*
Sve stvoreno upućuje na Stvoritelja.
A čovjek?
Čovjek uživa blagodati stvorenog. Ništa stvorio nije, sam je stvorenje a stvorenje nije u mogućnosti stvarati, nego od stvorenog oduzimanjem i dodavanjem kombinirati i rekombinirati, - stvoriti nikako!
Stvoritelj stvara riječju svojom, to je Njemu lako. Kada nešto hoće, za to samo rekne „Budi“, i ono biva.
On je Gospodar, „Riječ i 'riječi'.“
*
Ne samo da se olako nego i neodgovorno poigravamo riječima a riječ je u stanju (u moći) ubiti.
Istinitost naspram istinoljublja:
Istinoljubiv je vjerodostojan.
Istinoljubiv ljubi Istinu.
A tko ljubi?
Ljubi onaj koji vrši volju ljubljenog.
„Ti koji vršiš volju ljubljenog živiš u vječnoj sreći jer znaš da je Ljubljeni zadovoljan Tobom'.“
*
Nije krepost istinitost nego istinoljublje.
*
"Kakove misli takovo raspoloženje, takovi osjećaji"
9
„Istina je jedan od temeljnih preduvjeta ispravnog funcioniranja međuljudskih odnosa
na razini prijataljstva, .........................zaajednice.“
„Poštivanje i uvažavanje istine ................ i medija.“
*
Ovdje je „Istina“ napisana velikim početnim slovom samo zato? Nalazi se na početku rečenice. Istina nije jedan od temeljnih preduvjeta nego: Istina je temelj svemu, svakomu i svačemu. Kako je spomenut „jedan“ otvara se mogućnost da postoji i „drugi, treći .......“, A da je rečeno „Jedini“, izostala bi mogućnost zaplitanja, - dilema, trilema. A neprestano spominjanje „istine“ – množine nadalje nije potrebno komentirati. Upotrebljavajmo riječi koje precizno označuju pojam, a ako je nedovoljna jedna riječ nije sramota opisati pojam. Rekli smo da općeprihvaćeno , ne znači automatizam ispravnosti poiomanja pojmljivoga.
Nikada svi ljudui neće prihvatiti jednu Jedinu Istinu. Uvijek će se u tome razilaziti.
Zašto?
Zato što žele da i nadalje žive griješnim načinom životom na koji su navikli, bez odgovornosti za svoja djela. „A odgovarati će sigurno! – Sigurno je da će račun polagati!“
Nema prava ako ne postoji odgovornost. (bezakonje – anarhija – katastrofa).
„Nema odgovornosti onome tko razuma nema!“
Za njega razumom obdareni odgovara,- kušnja mu je?!
*
Istina Jeste, sve ostalo i jeste i nije. Pojmovi ostaju na nivou pojma, djela govore više od tisuću riječi. Idući prema Svjetlu smanjujem sjenu a slijeđenjem sjene odvodi Te sve dublje i dublje u tamu, u mrak. U mraku je najlakše zalutati; - Nedostatak „Svjetla“, – Lutanje vječno!
*
„ Ja Te zovem na svjetlo a Ti Me vučeš u mrak“
*
„Dobro i zlo su kao braća blizanci, uvijek su jedan blizu drugog“
B i r a j !
*
Post je objavljen 17.04.2011. u 19:19 sati.