Doduše, mislim da je naslov malo 'promašen', jer katkad (zapravo se čini, često, ili barem tako želim vjerovati) je glupost sama po sebi glupost, bez ikakve lijenosti ili ono drugo. Zapravo je i riječ 'samopouzdanje', iliti manjak njega, promašaj riječi jer sam se krivo izrazila. Ako pak malo bolje razmislim, nisam se krivo izrazila niti sam slučajno napisala naslov u kojem ću ponešto prokomentirati, nego sam ga namjerno takvog objavila, što itekako ima neki posebni razlog. Možda ni sama ne znam koji, al' vjerujem da ništa nije slučajno, pa čak ni ako namjerno napravim nešta sasvim slučajno. ;)
Zapravo sam htjela govoriti o mnogim ljudima koji bi mogli ostvariti svoje ciljeve, a da to i ne znaju. Odnosno, ima onih koji MOGU ostvariti nešto, ali nemaju CILJ, tj. nemaju izraženu želju za nečime pa ga (taj cilj jel') zbog toga i ne ostvaruju.
… i tako o tome razmišljam danima i tjednima, koji prerastaju u mjesece, ali ne i godine (za sad) već pola, ili tako nešta. No to je zapravo od velike nebitnosti/nevažnosti. Čini mi se da se gubim polako u onome što sam htjela reći …
Koliko god da se trudim, ne mogu razumjeti ljude koji uče i uče i uče i danima uče 20 stranica nekog teksta ili bilo čeg drugog, i onda dobiju jedinicu iz toga. I onda nakon mjesec dana pišu novi test, novo gradivo, isti predmet, i opet dobiju jedinicu. I onda ih profesor pita budu li to ispravili, na što oni naravski, odgovore da budu. Tjedan dana nakon toga slijede isprike … sljedeći tjedan, sljedeći tjedan. I tako tjednima, a sad je prošlo evo dva mjeseca. Zapravo me uopće ne živcira to njihovo glupo ponašanje i uostalom, nepromišljeno, ali volim reći ono što mislim, iako se u ovom slučaju čini da ne govorim ono što mislim nego ono kako je, ali svejedno. Kako bilo da bilo, je i nije nikako drugačije.
Da nastavim … iz prvog testa (ispita ili čega li) dobiju jedan, i onda uče da bi to ispravili (tjednima), zatim pišu novi ispit (test ili što li) i dobiju jedan (opet) jer su učili ono gradivo iz prvog testa (ispita ili čega li), i onda imaju duplo gradivo (sada 40 stranica ako ne i više) za ispravit (sljedeći tjedan, sljedeći tjedan, sljedeći tjedan). I onda NAPOKON dođe dan kada se čini (i kada je očito) da budu ispravljali tu ocjenu i onda se, zamislite, dame i gospodo, NE POJAVE U ŠKOLI. Nema ih, nestali su, isparili, progutalo ih je nebo, nema ih nigdje …
Pa vi onda recite da se čuda ne događaju.
Ili evo još jedan primjer … Četvrtak je (nije ali uzmimo hipotetički da je) i znaju da za petak taj isti tjedan, znači, sutra, moraju pisati test i imaju 50 stranica za naučit za sljedeći dan. Navečer do 10 sati gledaju nekakve jebene šeherezade ili čega li već, i onda uče od 10 do 11 i onda idu spavat jer ih učenje umara. I onda ujutro budu spavali do 12 sati i onda će krenut u školu i tamo budu došli 10 minuta prije početka sata i tamo budu učili i onda budu pisali test i kasnije plakali jer su dobili jedan.
I tu se ponavlja cijela priča o SLJEDEČEM TJEDNU i ispravcima jedinica te isto tako misterioznim nestankom upravo te dane kada se mora odslušati taj predmet. Jebali mater svoju.
I to je baš guba, in i kul, a kao netko dobije trojku iz testa, taj je štreber i treba ga izbjegavat.
Neverovatno u šta se taj svijet danas pretvara.
Post je objavljen 17.04.2011. u 09:04 sati.