Svjedoci smo promišljenih priprema hrvatskog puka u sredstvima javnog priopćavavanja na presude hrvatskim generalima u Hagu, koje će se obznaniti pred sam Uskrs ove 2011. godine, pa bi nam to mogla biti i svojevrsna Uskrsna čestitka.
Hoće li biti slična onoj Božićnoj koju su nam preko svojih miljenika upućivali davne 1991. godine? Kao da nas kušaju jesmo li spremni još jedanput žrtvovati vlastiti ponos i naš zdrav razum, kad su i inače u pitanju procesi hrvatkim generalima u Haagu.
U jedno sam siguran. Da je pokojni predsjednik, dr. Franjo Tuđman znao u što će se cijeli proces pretvoriti (bez obzira na ishod), što će se svega lošega o njegovim herojima i pobjedničkoj vojsci njegovog naroda unutar zidina „palače pravde“ izgovoriti – nikad svog potpisa za uspostavu takvog suda ne bi dao, makar bi se on i bez tog potpisa ustrojio.
Nedoslijednost tog „Suda pravde“ vidljivo je na svakom koraku i nama običnim pravnim neznalicama, ali zato ljudima sa zdravom logikom i pri zdravoj pameti. Nabrajanje tih nedoslijednosti nema nikakvog smisla jer bi se i onako ponavljali. Ono je naime bezbroj puta iz pera domoljubnih hrvatskih novinara, nekih političara i vrsnih znalaca pravne znanosti, napisno i rečeno.
Pretpostavimo da presude budu oslobađajuće?!
Tko će tim herojima nadoknaditi izgubljene godine njihovih života i života njihovih obitelji?
Što im to vrijede uljuđene odore onih što ih optužuju i onih što će im presuđivati?
Što vrijede „europski zatvorski uvjeti“ kad ste u zatvoru?
Pretpostavimo da ih osude i da „zločninački pothvat“ postane „istina“?
Očekuju li nemire, a s nemirima i zatvaranje vrata na koja bi trebali ući u Europsku uniju? Očekuju li očaj jednog naroda koji se očajnički branio dok su oni po svojim udobnim uredima ispijali čaj?
Očekiju li apatiju ili prezir, tugu ili ljutnju, nemoć ili ponos, strah ili inat? Što ih briga – ta što je to jedan „mali narod Hrvata“ u tako „velikoj uljuđenoj Europi“. Narod što se drznuo i mimo njihove volje u jednom povijesnom trenutku stvoriti svoju državu. Pa iako ih nije briga neka čuju taj „mali glas“ oni koji su im pomrsili račune njihove politike iz 1991. godine.
Pitate li mene – jesam li za Europu ili za hrvatske generale na čelu s Antom Gotovinom? – odgovor je jasan. Za Antu Gotovinu, gospodo, jer mi bez Njega i Njih Europa ne treba!
I upamtite kakav god pravorijek donijeli, oni su cijelo ovo vrijeme tamnovanja u vašim kazamatima bili i ostali heroji pravednog obrambenog domovinskog rata, kojima se divimo i čiju žrtvu poštujemo.
Za Hrvatsko slovo:
dr. Jure Burić, Dubrovnik
ratni povjerenik za južnu Hrvatsku i
bivši zastupnik u Hrvatskom državnom saboru
Post je objavljen 16.04.2011. u 19:12 sati.