Bitka kod Benningtona – 16. kolovoza 1777. godine
Tijekom ljeta 1777. britanske postrojbe pod zapovjedništvom general-bojnika John Burgoyne upisale su nekoliko vojničkih pobjeda (utvrda fort Ticonderoga, Hubbardton i kod utvrde fort Anna), no, negostoljubiv teren, guste i teško prohodne guste šume, te stalno uznemiravanje 'kontinentalnih gerilaca' napokon su načele bojnu nadmoć britanskih postrojbi.
Naime, opskrbni put preko jezera Chamlain iz Kanade bio je dug i nesiguran, a britanskim vojnicima, uz kronični nedostatak ratnog doknadnog materijala, sve je više počela nedostajati hrana. Pojedeni su svi konji dragunske pukovnije, pa se ona sada kretala pješke kao pješačka pukovnija.
General John Burgoyne zapovijeda pukovniku Friedrichu Baumu, zapovjedniku hessianske pukovnije da napadne grad Bennington (u tom gradu kontinentalci su imali skladište hrane i streljiva za svoje potrebe), te priskrbi hranu i streljivo za popunu.
Pukovnik Baum raspolagao je obavještajnim podatkom da je u Benningtonu oko 400 pripadnika milicije, pa je samouvjereno krenuo sa svojom pukovnijom od 800 vojnika hessianaca iz utvrde fort Müller. Dok je pukovnik Baum bio u hodnji prema Benningtonu izvidnici su ga upozorili da je prema Benningtonu krenuo kontinentalni general John Stark s oko 1500 regulara iz New Hempshirea.
shematski prikaz bitke kod Benningtona
Pojava kontinentalnih regulara kojima zapovijeda iskusni general Stark opreznog njemačkog časnika zaustavila je na rijeci Walloomsac River odakle je on poslao zahtjev za još vojnika prema utvrdi fort Müller. Njemački vojnici iz sastava pukovnije pukovnika Bauma odmah su se počeli utvrđivati na uzvišenju pored rijeke, odnosno počeli su graditi redute.
Nadnevka 14. i 15. kolovoza general Stark izviđa položaje Nijemaca i točno u podne 16. kolovoza zapovijeda napad na redute hessianaca. Međutim, manevar za složaj pred bitku koji je izveo general Stark totalno je zbunio pokovnika Bauma i on je u prvom trenutku pomislio da se kontinentalci zapravo povlače ili preslažu za bitku bliže gradu Benningtonu, a stvarnost je ipak izgledala drugačije.
general John Stark vodi napad na redute
Kontinentalci su se podijelili i napali zbunjene njemačke vojnike plaćenike (hessiance) iz više divergentnih smjerova. U žestokom naletu kontinentalaca poginuo je i pukovnik Baum, a ostatak dragunske njemačke pukovnije povukao se u redute na uzvišenju iznad rijeke Walloomsac River i tu hrabro pružao otpor u nadi da će pojačanje iz utvrde fort Müller stići na vrijeme.
Međutim, kontinentalci su ubrzo svladali otpor njemačkih vojnika i to zahvaljujući ratnom lukavstvu. Naime, kanadski torijevci koji su se borili uz njemačke plaćenike obučeni su slično kao i pripadnici milicije kontinentalaca, pa je to još više zbunjivalo njemačke vojnike.
Kanadski torijevci obavijestili su njemačke vojnike da će oni nositi u kapama komad bijelog papira (trebao je to biti znak za raspoznavanje), no, iz neobjašnjivih razloga (najvjerojatnije izdaja u redovima torijevaca) ta informacija stigla je i do kontinentalne milicije, pa su i oni u kape zataknuli komad papira. U općem metežu bitke njemački vojnici više nisu raspoznavali tko im je saveznik, a tko protivnik i oni su popustili uslijed okruženja u koje su upali.
tijekom zarobljavanja protivnika kontinentalci su se potpuno opustili i to zamalo platili porazom
No, sada pak su kontinentalni pripadnici milicije (još uvijek im nedostaje vojničke stege) počeli pljačkati zarobljene njemačke vojnike i provoditi ih u zarobljeništvo, a time su i zaboravili na njemačko pojačanje koje je stizalo pod zapovjedništvom pukovnika Breymanna.
Pukovnik Breymann imao je odmorne vojnike, a vidjevši da su kontinentalci potpuno raštrkani i bez bojnog složaja krenuo je u napad na njih iz pokreta, odnosno iz hodnje. Sreća po kontinentalce je ta što su se tu našli oprezni i budni, ali i bitkama vični iskusni rendžeri (Green Mountain Boys) pod zapovjedništvom brigadira Seth Warnera.
Razvila se doista herojska i veličanstvena bitka između rendžera brigadira Warnera i njemačkih vojnika pukovnika Breymanna. Vojnici obiju strana borili su se hrabro, čisto i vojnički, a nakon što su njemački vojnici pretrpjeli gubitak od oko 150 vojnika pukovnik Breymann zapovjedio je uzmak.
dolaskom britanskog pojačanja bitka kod Benningtona poprimila je doista kritičan trenutak u bitku su se uključili i zapovjednici kontinentalaca, jer vojska kontinentalaca i pripadnika milicije je neoprezno raštrkana
Tom bitkom zapravo je i završena bitka kod Benningtona u kojoj su njemački plaćenici (hessianci) i kanadski torijevci pretrpjeli gubitak od oko 900 vojnika (oko 200-tinjak mrtvih i oko 700 zarobljenih). Američki kontinetalci izgubili su samo 70-tak vojnika (30-tak mrtvih i 40-tak ranjenih).
Ovaj vojnički poraz i gubitak kod Benningtona koštat će generala Burgoynea i doprinijeti njegovom porazu u bitki kod Saratoge.
situaciju spašavaju rendžeri (Green Mountain Boys) pod zapovjedništvom brigadira Warnera koji odbacuju pojačanje koje je doveo pukovnik Breymann
Post je objavljen 16.04.2011. u 16:16 sati.