Nakon što me Medo sinoć posprdno pitao jel ja to ove zadnje tri rečenice iz prethodnog posta nazivam postom, evo brže bolje se iskupljujem i idem napisati nešto suvislo na ovom blogu. Nisam dugo. Postavlja se naime pitanje, zašto je tome tako?
Eh pa, mnogo je razloga. A glavni je svakako taj da moj dan naprosto nema dovoljno minuta da stignem napraviti sve što bih trebala. Ali dobro, ako su drugima dovoljna 24 sata, morat ću se i ja uklopit u tu minutažu nekako.
Slažem se, natovarila sam si neke sitne obveze i obvezice izvan redovnog studiranja, ali to ništa nije baš toliko ogromno da ne bih sve stigla, a i veseli me. Stvarno volim radit stvari koje me vesele, pa makar ne imala slobodnog vremena (što i nemam).
Nego, čemu onaj happy post jučer? Pa jučer je bio važan dan za mene, naime dogovorila sam se za diplomski rad. Trajat će godinu dana, pa sam se već sad morala dogovoriti, da bih mogla diplomirat na vrijeme. I ajme kako će biti super 
I zadnjih mjeseci intenzivno razmišljam o budućnosti, jer stvarno sam puno bliže kraju faxa nego početku i sad je došao i diplomski i pitam se kada se sve to stiglo dogoditi? Jer početak rada na diplomskom znači jasno vidljiv kraj ispred mene. I s jedne strane se veselim, jer jedva čekam da završim fax, ali s druge strane, meni je na faxu super. Jer ja stvarno volim to što studiram, volim ljude s kojima se družim, stvarno mi je super. A i cijeli život jedina stvar koju radim je učenje, polaganje testova i ispita. Ono, to mi je primarna djelatnost zadnjih 17 godina (od 22,5 ukupno
).
Jasno mi je, kristalno mi je jasno da bih mogla otvoriti neka druga vrata i vidjeti što se nalazi iza njih, moram zatvoriti prethodna. Ali opet, ovdje je sigurno, ovdje sve znam, ovdje je sve poznato. No dobro, to su samo moje neke mini paranoje izrečene na glas.
Dakle diplomski, ajme još sam pod dojmom.
I tako, generalno jako puno razmišljam o lijepim stvarima koje mi se događaju u životu (i ne, nisam zaljubljena, da ne bi bilo zabune
). Mogla bih vam sad tu na dugo i široko pisati o stvarima koje me vesele i oduševljavaju ovih dana, ali vrlo je vjerojatno da bih vas ubila pričama. A to ne želim. Jer jasno mi je da se ne mogu svi oduševit stvarima koje i mene vesele.
Nego, za kraj ću vas razveseliti sa nekoliko slika. Oduševljena sam sa novim fotićem. A uskoro ću vas počet davit i sa terenskim slikama.





Post je objavljen 16.04.2011. u 12:48 sati.