Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
A.G. Matoš
Kolektivnu karmu kreiramo svi mi, ukupnošću naših misli, riječi, djela i propusta ... nostra culpa, koja promjenom našeg ponašanja može postati i zajedničko iskupljenje / evolucija / a-karmički, pravi Život.
Post je objavljen 15.04.2011. u 17:51 sati.