Pregled posta

Never take life too seriously. Nobody gets out alive anyway.

U zadnje vrijeme sam se stvarno ulijenila... Al' onak, stvaaarnooo. Ništa mi se neda - osim surfat po internetu, slušat muziku, čitat knjige, izlazit s frendicama... Valjda se kuži da sam htjela reći da apsolutno ništa ne učim baš sada kada bih trebala 'stisnuti' i izgurati do kraja. Odbrojavam dane do 15.06. kada ću biti bez brige i pameti, kad počinje zabavaaa i kad neću morati razmišljati nešto tipa: "Ajmee, jel' će me sutra otvorit'?" Brinem se za ocjene, ali se ne mogu prisiliti da nešto naučim. Ne mogu opisati riječima kako mi se neda učiti.
Zadnja tri dana nisam bila u školi zbog temperature i grlobolje. Ne znam kako ću se prisiliti da u ponedjeljak uopće odem u školu




Pošto imam dosta slobodnog vremena (ili ja samo mislim da ga imam) u zadnjih par dana razmišljala sam (da, opet ja :P) o tome vrijedi li žaliti za nečim što smo napravili u prošlosti. Ja zbog dosta stvari žalim i željela bih puno toga promjeniti. Toliko me toga grize... Jaoo Opet se ja tješim - tako je moralo biti. Hahahah, baš sam si čudna

Uglavnom.. Želim:
→ Sunčeko
→ Praznike
→ Vratiti vrijeme
→ Naučiti svirati klavir
→ Da vikend nikad ne ode (zapravo neka ode kad dođe ljeto ;P)



Ne želim:
→ Školu
→ Učiti
→ Testove
→ Ispitivanja
→ KEMIJU -.-'' -.-'' -.-'' -.-''
→ Opet učiti :P
→ Kišu (osim u posebnim slučajevima :DD)
→ Opet učiti