Sve ono što znaš o meni
sve je tako malo...
Mota mi se ta Arsenova dok ispijam prvu jutarnju na balkonu Velike kuće...
I uživam...u pjevu ptica...ne smetaju me auti što prolaze ulicom koja nosi ime mog Rodnog grada.
I u Zg sam radila u Velikoj kući u ulici koja nosi ime mog Rodnog grada.
I mala ide u vrtić u ulici koja nosi ime...pogađate? ...mog Rodnog grada.
Možda je to nekakav znak?
Žuti bicikl, žuta fasada
Eh...da mi je znati...
gdje bi bili sada...
Pokušavam napisati tu pjesmu, ali...ne ide.
Imam samo ta dva-tri stiha...i dalje jednostavno ne ide.
Možda zato što sam još uvijek dijete.
Možda uspijem jednog dana...kada odrastem.
Post je objavljen 15.04.2011. u 07:37 sati.