INVENTURA POLITIKE I GRAĐANA KOJI JU PODNOSE
Dok bivšeg premijera Ivu Sanadera, inače neupitnog prevaranta, a zatim lopova, opsjenara i lažova čuvaju i istražuju u dobro čuvanom austrijskom zatvoru naši mediji, inače u vlasništvu stranaca, iz dana u dan, otkrivaju nam „Male tajne velikih majstora“ poput one o korištenju Vladina aviona u privatne svrhe ili pak o plaćanju školovanja članova obitelji Sanader iz proračunskih sredstava. To su gotovo komični isječci kleptokracije koju je zajedno sa svojim ministrima i njihovim suradnicima instalirao u sustav vladanja i zaduživanja pod maskom približavanja europskoj Uniji. I sad ta ista, od Ive Sanadera, ustanovljena Vlada umjesto da zatvara i kažnjava njegove izvršitelje ili, kako se to kaže: mangupe u svojim redovima, nameće nam zatvaranje Poglavlja 23 bez kojeg nemamo pristup EU. Ta nevjerojatno ambiciozna i bezglava utrka prema Uniji nudi se kao rješenje i spasonosna slamka kojom će ista ta Vlada što nas je uvalila u teškoće, dugove i mutne poslove svojih ministarstava svrstati tamo gdje pripadamo?! Čime? Kulturom, disciplinom, poštenjem, diplomacijom ili smo nešto izostavili? Nije to ništa drugo do bježanje od odgovornosti, a osobito onih koji bi sad optužujući i tovareći Sanaderu htjeli umanjiti svoju osobnu (ne)odgovornost. Za sve je kriv Sanader, a ne oni koji su njegovim nalozima, recimo, skakali u projekte FINA MEDIJE, ali dvojim da bi skočili na njegov mig sa zagrebačkog nebodera. Taktikom „prebaciti sve na ex premijera“ i omraziti ga da će, misle tako oni, građanima biti miliji.
EU bi, tako misle oni, zatvorila procese umjesto da Hrvatska zatvori dužnosnike, lopove, prevarante i menadžere koji i kad upropaste ono što im je povjereno dobivaju milijunske otpremnine, a radnici otkaze bez plaća.
Novine nam svakodnevno ukazuju na nove sumnje. Medikol je navodno privilegirana ustanova u čijim je mutnim poslovima sudjelovalo više bivših ministara. Dvorac u Iloku u kojem je država izgubila nesavjesnim poslovanjem puno, puno milijuna kuna se pripisuje ministarstvu kulture, a privođenje Vinke Cetinski je serija u nastavcima za zabavljanje čitatelja koji na jednoj strani čitaju informacije o napredovanju pravosuđ u „borbi“ protiv korupcije i......i t.d., a na drugoj strani se nižu istražni postupci jednako udaljeni od sankcija kao i zemlja od sunca.
USKOK iz dana u dan istražuje i utvrđuje štete i zloupotrebe što se kreću od nekoliko milijuna do nekoliko milijardi kuna ili eura što su ih s predumišljajem kreirali poslovni ljudi u privatnim i u državnim ustanovama. Zar je DORH koji danas optužuje, a policija privodi morao čekati odlazak Sanadera? Čiji sad odlazak valja čekati da bi sudovi umjesto obrana sa slobode konačno izricali primjerene sankcije kako bi ih lišili slobode? Zar je zatvor mjesto samo za ulične razbojnike koji pljačkajući ne pokazuju osmjeh kojeg prepoznajemo na licima junaka mešetarenja i njihovih odvjetničkih timova? Od svega je još i gore što optužnice prikazuju mediji bez namjere da informiraju javnost već da ju zbunjuju. Optuženi se ne brane niti sudski demantiraju novinske laži, niti pisci krivih ili ciljanih optužnica odgovaraju za netočnosti svojih objeda.
Afera Maestro, HAC, HEP i Podravka uz neke pevece i njemu slične „bendere“ oštetili su državu i njene građane, a da pri tom još nitko nije primjereno osuđen. Polančec i talenti Podravke istražuju se kao da je riječ o putovanju na mjesec, a ne o neupitnom lopovluku. Poštanska banka, hrvatske vode, šume i (pre)ostalo nacionalno blago koje Hrvatska umjesto da čuva i brine prepustila je kriminalcima koji su se toliko obogatili da i Remetinec mogu kupiti. Izlaze iz njega s podukom branjenja iz slobode kao putnici iz prometnih vozila. I neka nitko ne kaže da je ex ministar obrane i policije Rončević manje oštetio državu od, recimo, ministra prometa i (dobrih) veza Kalmete ili Shimatzu majstora Hebranga ili možda smijenjenog ministra Vukelića ili....ima li kraja?
Zar je moguće, nakon svega što je rizničar HDZ-a i šef Carine Barišić učinio i pred istražnim organima priznao, da još uvijek sa svojom suradnicom iz FIMA medija šeće u skupocjenom odijelu iz kolekcije „Brioni“ i u košulji iz asortimana „Armani“ umjesto u designiranom odijelu s uzdužnim crnim prugama? Moguće je! Sve je moguće baš kao i činjenice da su mnogi još jučer bili bez nekretnina, a danas raspolažu materijalnom osnovom za koju nemaju valjane dokaze o podrijetlu novca za stečeno. Lopovi danas postaju pošteni građani jer istražne i pravosudne institucije priznanje i kajanje kažnjavaju kao i svećenici pokorom umjesto zatvorom.
Dakle, dok građani plaćaju za krivo parkiranje, kamate za učinjene dugove ili pak za duševne boli što ih nanose grubijani krotkim, milim i poštenim prijateljima naših sudova Vlada se bori protiv korupcije tako što žrtve postaju porezni obveznici, a ne kreatori pljačke, perači novca i kriminalci što svoju basnoslovnu imovinu prikazuju, recimo, kao planinarski dom kako bi izbjegli porez. I ne samo to! Gospodin Vidošević sa sloganom „Kupujmo Hrvatsko!“ već je postao vlasnik puno čega da bi mogao bez stida i srama opravdavati stan koji je dobio, kako se navodno pravda, jer mu je veći dio obitelji.....itd.. A gdje su dokazi o plaćenom porezu za nekretnine? I slušaju ga tamo gdje u oktroiranoj instituciji bilježi i sumira skromne uspjehe gospodarstva kao da ih je on ostvario. Za to vrijeme prosvjednici marširaju kao žrtve politike oficijelnih domoljuba što Hrvatsku vole mjerom koristi koju iz nje izvlače.
Na ovim našim prostorima otimanja, lažnog, prikazivanja, prisvajanja tuđeg i pljačkanja borba traje još od 1941, a lopovluk od 1918. godine.
Borba protiv korupcije, protiv nasilja i koječega drugog je pusta farsa. Korupcija, kao i sve, za društvo štetne pojave, se suzbijaju mjerama odgovornosti i sankcijama za neodgovorne..
U cijeloj toj situaciji manijakalno nastojanje na ulasku u EU i t.zv. pristupnim fondovima prikazuje se kao primarno u odnosu na čišćenje pred vlastitim pragom. Ispada da će našim lopovima suditi europski, a ne domaći sudovi. Znači jedni te isti su nas prvo pokrali, a sad nam još podvaljuju i lažu. Naime, nisu u istoj situaciji oni koji u EU ulaze s pokradenom, opljačkanom i na sumnjiv način stečenom imovinom i onih koji su zbog takvih osiromašili i državu uvukli u dugove. Bogata i ne baš gostoljubivu Europa, neće nas očekivati i ljubazno primati kao što mi njihove turiste primamo kao goste. Tamo se ne ide u goste nego u potrošnju.
Nema smisla vraćati se pitanjima pod sintagmom: „Tko je jamio – jamio je“. Prodavani su hoteli, „Pliva“je prodana najjeftinije kad je bila najskuplja , tvornice su kupovane s radnicima, a ostajale u vlasništvu bez radnika među kojima su mnogi ostali i bez zarađene plaće. Za sve takve pojave još nitko nije odgovarao niti je itko saznao tko je otuđio radničke plaće i u čijem je, recimo vlasništvu ostala, tvornica „Kamensko“(zadnja u memoriji) i mnoge druge? Gdje su nestali novci? kome su pripale nekretnine? Zbog čega se zatvorenici puštaju iz zatvora vikendom da bi pljačkali i vračali se uredno sve dok, greškom policije, nisu jednu skupinu identificirali? I nikom ništa!
U navedenim okolnostima tužno je čitati novine i gledati televiziju koja prikazuje „napore“ naše Vlade i premijerku priređenu, više za modnu pistu nego li, za službena događanja u kojima se štite nacionalni i državni interesi. Na putu prema EU nacionalni interesi nisu prepoznati jer su banke, energetika, mediji, zračni prostor uz nedefinirane granice na upitnim pa i sumnjivim temeljima suverenosti.
Mislim da ne bi valjalo ni od Pape očekivati blagoslov, a još i manje od EU pomoć. Pred nama je razdoblje kojem naša politika nije dorasla na domaćem prostoru, pa kako će tek s takvim, da ne kažem, kapacitetom sudjelovati na EU tržištu i prostoru?.Dragi građani nije to samo inventura sumanute politike nego i dijagnoza naravi koja to možete podnositi.
Post je objavljen 14.04.2011. u 16:27 sati.