zamalo...
zamalo sam pitala...
već sam zaustila, negdje usred onog mog vrpoljenja jutros
nakon čaše vina i onog predivnog maženja
i bila bih, da nisi pitao što me muči a ja jednostavno nisam našla riječi
pitala bih kamo ovo vodi...
i pitala bih što je ovo tebi
a onda onaj tvoj pogled
i ja zaboravim pričati
bi li pobjegao kada bi znao?
ili bi me zagrlio a ja bih napokon prestala brinuti?
neću
još malo ću uživati u lijenim jutarnjim maženjima
još malo ću gledati kako se smiješ dok smišljaš neku novu spačku
još malo ću obožavati taj plavi blagi pogled
još malo ću...
čeznuti...
još samo malo...
ću tonuti sve dublje
u ovu ludost
voljenja
ionako više ne znam i ne mogu, pa čak i ne želim odoljeti...
Post je objavljen 13.04.2011. u 15:00 sati.